Visokofunkcionalni autizam (VFA) je historijski bio klasificiran kao autizam, za opisivanje osobe koja nije pokazivala intelektualna invalidnost, ali je inače pokazivala autistične osobine, kao što su poteškoće u socijalnoj interakciji i komunikacijama. Termin se često primjenjivao na verbalne autizamske osobe barem prosječne inteligencije. Međutim, mnogi u medicinskim i autističnim zajednicama pozvali su na prestanak korištenja tog termina, smatrajući ga pojednostavljenim i neukazujućim na teškoće s kojima se suočavaju neke autistične osobe.
HFA nikada nije bio uključen ni u Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM) Američkog udruženja psihijatara niti u Međunarodnu klasifikaciju bolesti (ICD) Svjetske zdravstvene organizacije, dvije glavne smjernice za klasifikaciju i dijagnostiku psihijatrijskih stanja. DSM-5-TR podtipizira autizam u tri nivoa, na osnovu potreba za podrškom. Autizam nivoa 1 ima najmanje potrebe za podrškom i najviše odgovara identifikatoru "visokofunkcionalnog".
Karakterizacija Termin "visokofunkcionalni autizam" korišten je na način sličan Aspergerovom sindromu, još jednoj zastarjeloj klasifikaciji. Definirajuća karakteristika koju su prepoznali psiholozi bila je značajno kašnjenje u razvoju ranih govornih i jezičkih vještina, prije treće godine života. Visokofunkcionalni autizam (VFA) je historijski bio klasificiran kao autizam, za opisivanje osobe koja nije pokazivala intelektualna invalidnost, ali je inače pokazivala autistične osobine, kao što su poteškoće u socijalnoj interakciji i komunikacijama. Termin se često primjenjivao na verbalne autizamske osobe barem prosječne inteligencije. Međutim, mnogi u medicinskim i autističnim zajednicama pozvali su na prestanak korištenja tog termina, smatrajući ga pojednostavljenim i neukazujućim na teškoće s kojima se suočavaju neke autistične osobe.
HFA nikada nije bio uključen ni u Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM) Američkog udruženja psihijatara niti u Međunarodnu klasifikaciju bolesti (ICD) Svjetske zdravstvene organizacije, dvije glavne smjernice za klasifikaciju i dijagnostiku psihijatrijskih stanja. DSM-5-TR podtipizira autizam u tri nivoa, na osnovu potreba za podrškom. Autizam nivoa 1 ima najmanje potrebe za podrškom i najviše odgovara identifikatoru "visokofunkcionalnog".
Karakterizacija Termin "visokofunkcionalni autizam" korišten je na način sličan Aspergerovom sindromu, još jednoj zastarjeloj klasifikaciji. Definirajuća karakteristika koju su prepoznali psiholozi bila je značajno kašnjenje u razvoju ranih govornih i jezičkih vještina, prije treće godine života. The term Asperger syndrome typically excluded a general language delay.Asperger's Disorder – Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders Fourth edition Text Revision (DSM-IV-TR) American Psychiatric Association (2000) Ostale razlike su uočene u karakteristikama visokofunkcionalnog autizma i Aspergerovog sindroma u studiji na 112 djece u Njemačkoj.
HFA-u nije priznata dijagnoza od strane Američkog udruženja psihijatara ili Svjetske zdravstvene organizacije; međutim, HFA se ranije koristio u kliničkim okruženjima za opisivanje slučajeva poremećaja iz autističnog spektra gdje su indikatori sugerirali koeficijent inteligencije (IQ) od 70 ili više. Komorbiditeti
S izuzetkom intelektualnih invalidnosti, koji nisu bili dio HFA, komorbiditeti pronađeni u populacijama HFA odražavali su one pronađene kod autizma. (Između 40 i 55% osoba s autizmom također ima intelektualniu invalidnot.) Studije koje su se posebno bavile HFA ispitivale su anksioznost, bipolarni poremećaj, Tourettov sindrom, poremećaj hiperaktivnosti s deficitom pažnje (ADHD) i opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP). I HFA i OKP imaju abnormalnosti povezane sa serotoninom.
Također pogledajte Terapije za autizam Uzroci autizma Dijagnoza autizma Autizam Kvorumski konsenzus
Reference
Dopunska literatura
ef>Asperger's Disorder – Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders Fourth edition Text Revision (DSM-IV-TR) American Psychiatric Association (2000)</ref> Ostale razlike su uočene u karakteristikama visokofunkcionalnog autizma i Aspergerovog sindroma u studiji na 112 djece u Njemačkoj.
HFA-u nije priznata dijagnoza od strane Američkog udruženja psihijatara ili Svjetske zdravstvene organizacije; međutim, HFA se ranije koristio u kliničkim okruženjima za opisivanje slučajeva poremećaja iz autističnog spektra gdje su indikatori sugerirali koeficijent inteligencije (IQ) od 70 ili više.
Komorbiditeti S izuzetkom intelektualnih invalidnosti, koji nisu bili dio HFA, komorbiditeti pronađeni u populacijama HFA odražavali su one pronađene kod autizma. (Između 40 i 55% osoba s autizmom također ima intelektualniu invalidnot.) Studije koje su se posebno bavile HFA ispitivale su anksioznost, bipolarni poremećaj, Tourettov sindrom, poremećaj hiperaktivnosti s deficitom pažnje (ADHD) i opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP). I HFA i OKP imaju abnormalnosti povezane sa serotoninom.
Također pogledajte
* Terapije za autizam Uzroci autizma Dijagnoza autizma Autizam
Reference
Dopunska literatura
Kategorija:Autizam Kategorija:Poteškoće u učenju