Postporođajna depresija (PPD), također poznata kao perineonatusna depresija, je poremećaj raspoloženja koji mogu iskusiti trudnice ili žene nakon porođaja. Simptomi uključuju ekstremnu tugu, umor|nisku energiju]], anksioznost, epizode plača, razdražljivost i ekstremne promjene u obrascima spavanja ili prehrane. PPD također može negativno uticati na novorođenče. Znaci i simptomi Simptomi PPD-a mogu se pojaviti u bilo kojem trenutku tokom prve godine nakon porođaja.

Emocijski Uporna tuga, anksioznost ili "prazno" raspoloženje Jake promjene raspoloženja WebMD: Understanding Post Partum Depression Frustracija, razdražljivost, nemir, ljutnja Osjećaji beznađa ili bespomoćnosti Krivica, sram, bezvrijednost Nisko samopoštovanje Utrnulost, praznina Iscrpljenost Nemogućnost utjehe Problemi u povezivanju s bebom Osjećaj neadekvatnosti u brizi o bebi Misli o samopovređivanju ili samoubistvu

Ponašanje Nedostatak interesa ili zadovoljstva u uobičajenim aktivnostima Nizak libido Promjene u apetitu Umor, smanjena energija i motivacija Loša briga o sebi Socijalno povlačenje Nesanica ili prekomjerno spavanje Briga o nanošenju štete sebi, bebi ili partneru

Neurobiologija Studije fMRI ukazuju na razlike u aktivnosti mozga između majki s postporođajnom depresijom i onih bez nje. Majke kojima je dijagnosticirana PPD imaju tendenciju da imaju manju aktivnost u lijevom frontalnom režnju i povećanu aktivnost u desnom frontalnom režnju u poređenju sa zdravim kontrolnim osobama. Također pokazuju smanjenu povezanost između vitalnih moždanih struktura, uključujući anteriorni cingularni korteks, dorzalni lateralni prefrontalni korteks, amigdalu i hipokampus. Razlike u aktivaciji mozga između depresivnih i nedepresivnih majki su izraženije kada su stimulirane emocijskim znakovima koji nisu od dojenčadi. Depresivne majke pokazuju veću neuronsku aktivnost u desnoj amigdali prema emocikskim znakovima koji nisu od dojenčadi, kao i smanjenu povezanost između amigdale i desnog insulskog korteksa. Nedavna otkrića su također identificirala otupljenu aktivnost u prednjem cingularnom korteksu, striatumu, orbitočeonom korteksu i insuli kod majki s PPD-om prilikom gledanja slika svoje dojenčadi.

Robusnije studije o neuronskoj aktivaciji u vezi s PPD provedene su na glodarima nego na ljudima. Ove studije su omogućile veću izolaciju specifičnih moždanih regija, neurotransmitera, hormona i steroida.

Početak i trajanje Početak postporođajne depresije obično počinje između dvije sedmice i mjesec dana nakon porođaja. Studija provedena u klinici za mentalno zdravlje u centru grada pokazala je da je 50% postporođajnih depresivnih epizoda počelo prije porođaja. U Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5) PPD se ne prepoznaje kao zasebno stanje, već kao specifičan tip velike depresivne epizode. U DSM-5, specifikator "s peripartnim početkom" može se primijeniti na veliku depresivnu epizodu ako se početak dogodio tokom trudnoće ili u roku od četiri sedmice nakon porođaja. Prevalencija postporođajne depresije razlikuje se u različitim mjesecima nakon porođaja. Studije provedene o postporođajnoj depresiji među ženama na Bliskom istoku pokazuju da je prevalencija u prva tri mjeseca nakon porođaja bila 31%, dok je prevalencija od četvrtog do dvanaestog mjeseca nakon porođaja bila 19%. PPD može trajati nekoliko mjeseci ili čak godinu dana.

Posljedice po zdravlje majke i djeteta Postporođajna depresija može ometati normalan vezu majke i dojenčeta i negativno utjecati na akutni i dugoročni razvoj djeteta. Dojenčad majki s PPD-om imaju veću učestalost prekomjernog plača, temperamentnih simptoma i poteškoća sa spavanjem. Problemi sa spavanjem kod dojenčadi mogu se pogoršati ili biti pogoršani istovremenim PPD-om kod majki. Majčinski ishodi PPD-a uključuju povlačenje, odvajanje i neprijateljstvo. Dodatni obrasci uočeni kod majki s PPD-om uključuju niže stope započinjanja i održavanja dojenja.

Djeca i dojenčad majki pogođenih PPD-om doživljavaju negativne dugoročne utjecaje na svoje kognitivno funkcioniranje, inhibitornu kontrolu i emocionalnu regulaciju. U slučajevima neliječenog PPD-a, uočena su nasilna ponašanja i psihijatrijska i medicinska stanja u adolescenciji.

Stope samoubistava žena s PPD-om su niže od onih izvan perinatalnog perioda. Smrt fetusa ili dojenčeta u prvoj godini nakon porođaja povezana je s većim rizikom od pokušaja samoubistva i većim brojem psihijatrijskih prijema u bolnicu.

Postporođajna depresija kod očeva Postporođajna depresija kod očeva je slabo shvaćen koncept s ograničenom bazom dokaza. Međutim, postporođajna depresija pogađa 8 – 10% očeva. Ne postoje utvrđeni kriteriji za muškarce koji bi mogli imati postporođajnu depresiju. Uzrok može biti drugačiji kod muškaraca. Uzroci postporođajne depresije kod oca uključuju hormonalne promjene tokom trudnoće, što može ukazivati na odnose oca i djeteta. Na primjer, simptomi muške depresije povezani su s niskim nivoima testosterona kod muškaraca. Nizak nivo prolaktina, estrogena i vazopresina povezan je s problemima vezanosti oca i djeteta, što može dovesti do depresije kod onih koji prvi put postanu očevi. Simptomi postporođajne depresije kod muškaraca su ekstremna tuga, umor, anksioznost, razdražljivost i suicidne misli. Postporođajna depresija kod muškaraca se najvjerovatnije javlja 3 – 6 mjeseci nakon porođaja i povezana je s majčinom depresijom, što znači da ako majka doživljava postporođajnu depresiju, onda je i otac izložen većem riziku od razvoja bolesti. Postporođajna depresija kod muškaraca dovodi do povećanog rizika od samoubistva, a istovremeno ograničava zdravu povezanost između oca i dojenčeta. Muškarci koji doživljavaju postporođajnu depresiju mogu pokazivati loše roditeljsko ponašanje, stres i smanjiti interakciju s dojenčetom.

Smanjena očeva interakcija može kasnije dovesti do kognitivnih i problema ponašanja kod djece. Djeca već od 3,5 godine mogu imati problema s internalizirajućim i eksternalizirajućim ponašanjem, što ukazuje na to da postporođajna depresija kod očeva može imati dugoročne posljedice. Studije pokazuju da djeca koju odgajaju očevi koji pate od depresije ili drugih mentalnih bolesti imaju otprilike 33% do 70% veći rizik od razvoja emocijakih ili bihevioralnih poteškoća. Nadalje, ako se djeci od dvije godine ne čita često, ova negativna interakcija roditelja i djeteta može naštetiti njihovom ekspresivnom vokabularu. Studija usmjerena na očeve s niskim primanjima otkrila je da je povećana uključenost u prvu godinu njihovog djeteta povezana s nižim stopama postporođajne depresije.

Usvojitelji Postporođajnu depresiju mogu iskusiti i roditelji koji nisu biološki roditelji. Iako nije provedeno mnogo istraživanja o postporođajnoj depresiji, teškoće povezane s roditeljstvom nakon porođaja slične su kod bioloških i usvojitelja. Žene koje usvajaju djecu prolaze kroz značajan stres i promjene u životu tokom postporođajnog perioda, slično biološkim majkama. To može povećati njihove šanse za razvoj depresivnih simptoma i anksioznih tendencija. Postporođajna depresija se kod usvojiteljica manifestuje kao nedostatak sna slično kao i kod bioloških majki, ali usvojitelji mogu imati dodatne faktore rizika kao što je historija neplodnosti.

Problemi za LGBTQ osobe Osim toga, preliminarna istraživanja su pokazala da osobe u trudnoći koje su dio LGBTQ zajednice mogu biti podložnije preneonatusnoj depresiji i anksioznosti nego cisrodne i heteroseksualne osobe.

Prema dvije druge studije, LGBTQ osobe su bile obeshrabrene od pristupa uslugama mentalnog zdravlja nakon porođaja zbog društvene stigme koja stvara društvenu barijeru koju heteronormativne majke nemaju. Lezbijske učesnice su izrazile zabrinutost zbog dobijanja dijagnoze mentalnog zdravlja zbog zabrinutosti oko društvene stigme i mogućnosti zapošljavanja. Također je izražena zabrinutost zbog mogućeg oduzimanja djeteta i dijagnoze roditelja koja uključuje mentalnu bolest. Iz do sada provedenih studija, iako ograničenih, evidentno je da postoji mnogo veća populacija koja doživljava depresiju povezanu s porođajem nego samo biološke majke.

Uzroci Uzrok postporođajne depresije (PPD) nije poznat. Hormonske i fizičke promjene, lična i porodična historija depresije i stres brige o novorođenčetu mogu doprinijeti razvoju postporođajne depresije.

Dokazi ukazuju na to da hormonske promjene mogu imati ulogu. Razumijevanje neuroendokrinoloških karakteristika PPD-a pokazalo se posebno izazovnim s obzirom na nepravilne promjene u mozgu i biološkim sistemima tokom trudnoće i nakon porođaja. Pregled istraživačkih studija o PPD-u uočio je da žene sa PPD-om imaju dramatičnije promjene u aktivnosti HPA osa; međutim, smjer povećanja ili smanjenja specifičnih hormona ostaje pomiješan. Hormoni koji su proučavani uključuju estrogen, progesteron, hormon štitnjače, testosteron, kortikotropin oslobađajući hormon, endorfine i kortizol. Nivoi estrogena i progesterona padaju na nivoe prije trudnoće u roku od 24 sata nakon porođaja, a ta nagla promjena može biti uzrok toga. Aberantna regulacija neuronskog influksa kalcija, zavisna od steroidnih hormona, putem proteina vanćelijskog matriksa i membranskih receptora uključenih u odgovor na mikrookruženje ćelije, mogla bi biti važna u nastanku biološkog rizika. Upotreba sintetskog oksitocina, lijeka koji izaziva porođaj, povezana je s povećanom stopom postporođajne depresije i anksioznosti.

Smatra se da estradiol, koji pomaže maternici da se zadeblja i raste, doprinosi razvoju PPD-a. To je zbog njegove veze sa serotoninom. Nivo estradiola se povećava tokom trudnoće, a zatim drastično opada nakon porođaja. Kada nivo estradiola padne nakon porođaja, opadaju i nivoi serotonina. Serotonin je neurotransmiter, koji pomaže u regulaciji raspoloženja. Nizak nivo serotonina uzrokuje osjećaje depresije i anksioznosti. Dakle, kada je nivo estradiola nizak, serotonin može biti nizak, što ukazuje na to da estradiol ima ulogu u razvoju PPD-a. To je zbog njegove veze sa serotoninom. Nivo estradiola se povećava tokom trudnoće, a zatim drastično smanjuje nakon porođaja. Kada nivo estradiola padne nakon porođaja, opada i nivo serotonina.

Duboke promjene u načinu života uzrokovane brigom za dojenče također se često pretpostavljaju kao uzrok PPD-a. Međutim, malo dokaza podržava ovu hipotezu. Majke koje su imale nekoliko prethodne djece bez iskustva s PPD-om ipak ga mogu iskusiti sa svojim posljednjim djetetom. Uprkos biološkim i psihosocijalnim promjenama koje mogu pratiti trudnoću i postporođajni period, većini žena se ne dijagnosticira PPD. Mnoge majke ne mogu dobiti odmor koji im je potreban za potpuni oporavak od porođaja. Nedostatak sna može dovesti do fizičke nelagode i iscrpljenosti, što može doprinijeti simptomima postporođajne depresije.

Faktori rizika Iako uzroci PPD-a nisu shvaćeni, predloženo je nekoliko faktora koji povećavaju rizik. Ovi rizici se mogu podijeliti u dvije kategorije, biološke i psihosocijalne:

Biološki

Primjena sintetskih lijekova koji izazivaju porođaj, kao što je oksitocin Hronične bolesti uzrokovane neuroendokrinim nepravilnostima Genetička historija PPD-a Hormonske nepravilnosti Upalne bolesti (sindrom iritabilnog crijeva, fibromialgija) Pušenje cigareta Crijevni mikrobiom