Emocijska disregulacija karakterizira se nemogućnošću fleksibilnog reagiranja i upravljanja emociojskim stanjima, što rezultira intenzivnim i produženim emocijskim reakcijama koje odstupaju od društvenih normi, s obzirom na prirodu podražaja iz okoline s kojima se susrećemo. Takve reakcije ne samo da odstupaju od prihvaćenih društvenih normi, već i prevazilaze ono što se neformalno smatra prikladnim ili proporcionalnim suočenim podražajima. Etimologija Riječ disregulacija je neologizam nastao kombinovanjem prefiksa dys- sa regulacija. Prema Websterovom rječniku, dys- ima različite korijene i porijekla je stgrč. Sa latinskim i grčkim korijenima, srodna je sa staroengleskim tō-, te- 'odvojen' i sanskritskim dus- 'loš, težak'. Često se miješa sa pravopisom disregulacija, pri čemu prefiks dis znači 'suprotno od' ili 'odsustvo'; dok se disregulacija odnosi na uklanjanje ili odsustvo regulacije, disregulacija se odnosi na načine regulacije koji su neprikladni ili neefikasni.

Dječija psihopatologija Postoje veze između emocijske disregulacije kod djece i kasnije psihopatologije. Naprimjer, simptomi ADHD-a povezani su s problemima emocijske regulacije, motivacije i uzbuđenja. Jedna studija je pronašla vezu između emocijske disregulacije u dobi od pet i 10 mjeseci i problema s ljutnjom i stresom koje su prijavili roditelji u dobi od 18 mjeseci. Nizak nivo emocijske regulacije ponašanja u pet mjeseci također je bio povezan s neusklađenim ponašanjem u 30 mjeseci. Iako su pronađene veze između emocionalne disregulacije i dječje psihopatologije, mehanizmi koji stoje iza povezanosti rane emocionalne disregulacije i kasnije psihopatologije još uvijek nisu jasni. Simptomi Pušenje, samopovređivanje, poremećaji u ishrani i ovisnost su povezani s emocijskom disregulacijom. Somatoformni poremećaji mogu biti uzrokovani smanjenom sposobnošću regulacije i doživljavanja emocija ili nemogućnošću izražavanja emocija na pozitivan način. Osobe koje imaju poteškoća s regulacijom emocija izložene su riziku od poremećaja prehrane i zloupotrebe supstanci, jer mogu koristiti hranu ili supstance kao način za regulaciju svojih emocija. Emocijska disregulacija se također javlja kod osoba koje imaju povećan rizik od razvoja mentalnog poremećaja, posebno afektivnog poremećaja kao što su depresuha ili bipolarni poremećaj.

Djetinjstvo Disregulacija je češća u ovoj starosnoj grupi i općenito se smanjuje kako se djeca razvijaju. Tokom ranog djetinjstva, emocijska disregulacija ili reaktivnost se smatra situacijskom, a ne indikativnom za emocijske poremećaje. Važno je smatrati poremećaje raspoloženja roditelja genetičkim i okolišnim determinantama. Djeca roditelja sa simptomima depresije imaju manje šanse da nauče strategije za regulaciju svojih emocija i izložena su riziku od nasljeđivanja poremećaja raspoloženja. Kada roditelji imaju poteškoća s regulacijom svojih emocija, često ne mogu naučiti svoju djecu da se pravilno regulišu. Ulogu roditelja u razvoju djeteta priznaje teorija privrženosti, koja tvrdi da karakteristike odnosa između staratelja i djeteta utiču na buduće odnose. Sadašnja istraživanja pokazuju da odnosi između roditelja i djeteta, koje karakteriše manje naklonosti i veće neprijateljstvo, mogu rezultirati razvojem problema s emocijskom regulacijom kod djece. Ako se emocijske potrebe djeteta ignoriraju ili odbacuju, ono može imati veće poteškoće u suočavanju s emocijama u budućnosti. Štaviše, sukob između roditelja povezan je s povećanom emocijskom reaktivnošću ili disregulacijom kod djece. Ostali faktori koji su uključeni uključuju kvalitet odnosa s vršnjacima, temperament djeteta i socijalno ili kognitivno razumijevanje. Osim toga, gubitak ili tuga mogu doprinijeti emocijskoj disregulaciji.

Istraživanja su pokazala da neuspjesi u emocijskoj regulaciji mogu biti povezani s ispoljavanjem glumećih, eksternalizirajućih poremećaja ili problema u ponašanju. Kada su im postavljeni izazovni zadaci, djeca kod kojih su utvrđeni nedostaci u emociijskoj regulaciji (visok rizik) provodila su manje vremena obavljajući zadatke, a više vremena bacala su ispade bijesa ili su se nervirala u odnosu na djecu bez problema s emocijskom regulacijom (nizak rizik). Djeca s visokim rizikom imala su poteškoća sa samoregulacijom i teško su ispunjavala zahtjeve staratelja te su bila prkosnija. Emocijska disregulacija je također povezana sa socijalnim povlačenjem u djetinjstvu.

Internalizirajuća ponašanja Emocijska disregulacija kod djece može biti povezana s internalizirajućim ponašanjima, uključujući: iskazivanje emocija preintenzivnih za određenu situaciju; teškoće sa smirivanjem kada su uznemireni; teškoće sa smanjenjem negativnih emocija; manja sposobnost smirivanja sebe; teškoće s razumijevanjem emocijskih iskustava; izbjegavanje ili agresija pri suočavanju s negativnim emocijama; doživljavanje više negativnih emocija.

= Eksternalizirajuća ponašanja Emocijska disregulacija kod djece može biti povezana s internalizirajući ponašanjima, uključujući: iskazivanje ekstremnijih emocija; teškoće s identificiranjem emocionalnih znakova; teškoće s prepoznavanjem vlastitih emocija; fokusiranje na negativno; teškoće s kontrolom vlastite pažnje; impulsivnost; poteškoće sa smanjenjem negativnih emocija; poteškoće sa smirivanjem kada su uznemireni.

Adolescencija Kod adolescenata, emocijska disregulacija je faktor rizika za mnoge poremećaje mentalnog zdravlja, uključujući depresivne poremećaje, anksiozne poremećaje, posttraumatski stresni poremećaj, bipolarni poremećaj, granični poremećaj ličnosti, poremećaj upotrebe supstanci, poremećaj upotrebe alkohola, poremećaj ishrane, opozicioni prkosni poremećaj i poremećaj disruptivne disregulacije raspoloženja. Disregulacija je također povezana sa samopovređivanjem, suicidnim idejama, pokušajima samoubistva i rizičnim seksualnim ponašanjem. Emocijska disregulacija nije dijagnoza, već pokazatelj emocijskog ili bihevioralnog problema koji može zahtijevati intervenciju.

Teorija vezanosti i ideja nesigurne vezanosti implicirane su u emocijskoj disregulaciji. Veća sigurnost vezanosti korelira s manjom emocijskom disregulacijom kod kćeri. Štaviše, uočeno je da se više tinejdžerica bori s emocijskom disregulacijom nego muškaraca. Preporučuje se profesionalni tretman, kao što je terapija ili smještaj u psihijatrijsku ustanovu.

Odrasla dob Emocijska disregulacija se obično manifestuje kao emocijske reakcije koje mogu izgledati pretjerano u poređenju sa situacijom. Osobe sa emocijskom disregulacijom mogu imati poteškoća sa smirivanjem, izbjegavanjem teških osjećaja ili fokusiranjem na negativno. U prosjeku, žene imaju tendenciju da postižu više rezultate na skalama emocijske reaktivnosti od muškaraca. Studija provedena na University College, u Dublin u Irskoj otkrila je da disregulacija korelira s negativnim osjećajima o vlastitoj sposobnosti suočavanja s emocijama i prežvakavanjem misli kod odraslih. Također su otkrili da je disregulacija uobičajena u uzorku osoba koje nisu pogođene mentalnim poremećajima.

Dio emocijske disregulacije, koja je osnovna karakteristika graničnog poremećaja ličnosti, jeste „afektivna nestabilnost“, koja se manifestuje kao brze i česte promjene raspoloženja visokog intenziteta i brzog početka emocija, često izazvanih podražajima iz okoline. Povratak u stabilno emocijsko stanje je značajno odgođen, što pogoršava izazov postizanja emocijske ravnoteže. Ovu nestabilnost dodatno pojačava akutna osjetljivost na socijalne znakove, što dovodi do značajnih izazova u efikasnom upravljanju emocijama.

Uticaj na međuodnose

Utvrđene veze Veze su generalno povezane s boljim blagostanjem, ali nezadovoljstvo u vezama može dovesti do većeg broja razvoda, pogoršanja zdravlja i potencijalnog nasilja. Emocijska disregulacija igra ulogu u kvalitetu veze i ukupnom zadovoljstvu. Emociojski disreguliranim osobama može biti teško održavati zdrave veze. Ljudi koji se bore sa emocijskom disregulacijom često eksternaliziraju, internaliziraju ili disociraju kada su izloženi stresorima. Ova ponašanja su pokušaji regulisanja emocija, ali često su neefikasna u rješavanju stresa u vezama. Ovo se obično manifestuje kao intenzivna anksioznost oko veza, slaba sposobnost postavljanja i održavanja granica, česte i štetne svađe, preokupacija usamljenošću, briga zbog gubitka veze i ljubomorna ili idealizirajuća osjećanja prema drugima. Ovi osjećaji mogu biti praćeni ponašanjem traženja podrške poput prianjanja, gušenja ili pokušaja kontrole.

Emocijska regulacija, pandan emocijskoj disregulaciji, jača odnose. Sposobnost regulisanja negativnih emocija posebno je povezana s pozitivnim suočavanjem i time većim zadovoljstvom u vezi. Emocijska regulacija i komunikacijske vještine povezane su sa sigurnom vezanošću, što je povezano s većom podrškom partnera, kao i otvorenošću u razgovoru o negativnim iskustvima i rješavanju sukoba. S druge strane, emocijska disregulacija ima negativan uticaj na veze. Višestruke studije primjećuju utjecaj emocijske disregulacije na kvalitet veze. Jedna studija je otkrila da je zadovoljstvo vezom niže kod parova kojima nedostaje kontrola impulsa ili regulatorne strategije. Druga studija je otkrila da je emocijska reaktivnost i muževa i žena negativno povezana s kvalitetom braka, kao i s percepcijom partnerove reakcije. Literatura zaključuje da disregulacija povećava slučajeve percipirane kritike, doprinosi fizičkom i psihičkom nasilju i pogoršava depresiju, anksioznost i seksualne poteškoće. Također je uočeno da disregulacija smanjuje empatiju i zadovoljstvo vezom, njen kvalitet i intimnost.

Seksualno zdravlje Istraživanja se sukobljavaju oko toga da li su viši nivoi emocijske reaktivnosti povezani sa povećanjem ili smanjenjem seksualne želje. Štaviše, ovaj efekat bi se mogao razlikovati kod muškaraca i žena na osnovu uočenih razlika u emocijskoj reaktivnosti između spolova. Neka istraživanja tvrde da je veća emocijska reaktivnost kod žena povezana sa većom seksualnom privlačnošću kod njihovih muških partnera. Međutim, poteškoće u regulaciji emocija povezane su sa lošijim seksualnim zdravljem, kako u pogledu sposobnosti, tako i općeg zadovoljstva.

Emocijska disregulacija ima ulogu u seksualnim odnosima bez pristanka i nasilnim seksualnim odnosima. Vještine emocijske regulacije sprječavaju verbalnu prisilu reguliranjem osjećaja seksualne privlačnosti kod muškaraca. Posljedično, nedostatak vještina emocijske regulacije može uzrokovati i internalizirajuće i eksternalizirajuće ponašanje u seksualnom kontekstu. To može značiti nasilje, koje može poslužiti kao strategija za regulaciju emocija. U nenasilnom kontekstu, nesigurno vezane osobe mogu nastojati zadovoljiti svoju potrebu za vezom ili riješiti probleme u odnosima seksom. Komunikacija također može biti otežana, jer je emocijska disregulacija povezana s nemogućnošću izražavanja sebe u seksualnim situacijama. To može dovesti do viktimizacije, kao i do daljnjih seksualnih poteškoća. Dakle, sposobnost prepoznavanja emocija i izražavanja negativnih emocija važna je za komunikaciju i socijalno prilagođavanje, uključujući i unutar seksualnih konteksta.

Posrednički efekti Iako lične karakteristike i iskustva mogu doprinijeti eksternalizaciji i internaliziranju ponašanja, kao što je gore navedeno, emocijska regulacija ima interpersonalni aspekt. Parovi koji efikasno koregulišu imaju veće emocijsko zadovoljstvo i stabilnost. Otvoren razgovor o emocijama u vezi može pomoći u potvrđivanju osjećaja nesigurnosti i podsticanju bliskosti. Za partnere koji se bore s emocijskom disregulacijom, dostupni su tretmani. Terapija za parove pokazala se kao efikasna metoda poboljšanja zadovoljstva i kvaliteta veze pozitivno utičući na proces emocijske regulacije u vezama.

Zaštitni faktori