Franciszka Urszula Radziwiłłowa (rođena Wiśniowiecka; Czartorysk, 13. februar 1705. – Puczewicze kod Novogrudka, 23. maj 1753.) bila je poljska književnica, pjesnikinja i dramatičarka kasnog baroka. U historiografiji književnosti i pozorišta često se navodi kao prva poljska dramatičarka i jedna od najvažnijih ličnosti dvorskog pozorišta u Njasvižu.
Biografija Bila je kćerka Janusza Antonija Korybuta Wiśniowieckog i Teofile iz porodice Leszczyński. Dobila je temeljito kućno obrazovanje i, prema savremenim biografskim pregledima, stekla široko znanje iz jezika, historije, geografije, prava i religijske književnosti. Godine 1725. udala se za Michała Kazimierza Radziwiłła, nakon čega je veći dio života provela u Njasvižu, jednoj od glavnih rezidencija porodice Radziwiłł u istočnom dijelu Poljsko-Litvanske Unije.
U Njasvižu je okupila veliku biblioteku, za koju se u stručnim i popularno-naučnim pregledima navodi da je brojala više od 9.000 knjiga, te je razvijala i tamošnju dvorsku štampariju. Time je njena rezidencija postala važno kulturno središte magnatske elite 18. stoljeća. U biografskim i književnohistorijskim pregledima ističe se i da je, pored književnog rada, učestvovala u oblikovanju dvorske kulturne politike i svakodnevnog reprezentacijskog života porodice Radziwiłł.
Pozorišni rad Radziwiłłowa je najpoznatija po radu u dvorskom pozorištu u Njasvižu. Radziwiłłovi su 1740. osnovali prvo privatno pozorište na području današnje Bjelorusije, a sredinom 18. stoljeća ono je doživjelo svoj "zlatni period", upravo u vrijeme kada je njime upravljala Urszula Radziwiłłowa, pišući izvorne komade i prilagođavajući repertoar zapadnoevropskih teatara.
Predstave su izvođene na više scena, u samom Njasvižu, u Albi, njegovom prigradskom kompleksu, i u Slucku. Repertoar je obuhvatao dramu, balet i muzičko-scenske forme, a ansambl je uključivao profesionalne muzičare i izvođače iz srednje Evrope. U naučnim pregledima naglašava se da je Radziwiłłowa pisala direktno za pozornicu vlastitog dvora, radeći s izvođačima iz porodičnog i dvorskog okruženja. Time je njeno stvaralaštvo bilo tijesno povezano s konkretnom izvedbenom praksom, a ne samo s književnom produkcijom u užem smislu.
Njena dramska aktivnost dokumentirana je od 1740-ih. Kao dramatičarka debitirala je komedijom Miłość dowcipna, izvedenom u Njasvižu 1746. U kasnijim godinama prerađivala je i prilagođavala djela Molièrea. Među najpoznatijim primjerima su Przejrzane nie mija ("Viđeno ne prolazi"), poljska prerada komedije Les Amants magnifiques ("Veličanstveni ljubavnici"), te Gwałtem medyk ("Liječnik na silu"), nastao kao prerada komedije Le Médecin malgré lui ("Liječnik uprkos sebi"). Savremena istraživanja naglašavaju da je u tim preradama zapadnoevropske uzore prilagođavala kulturnom i društvenom horizontu vlastite publike.
Književno stvaralaštvo mini|Naslovna stranica posmrtnog izdanja Komedye y tragedye iz 1754. Njeno stvaralaštvo obuhvata poeziju, epistolarnu književnost, moralno-didaktičke tekstove i dramska djela. Izdavački i naučni pregledi njenog opusa ističu da je pisala tragedije, komedije, jednočinke i balete, te da se njeno djelo nalazi na prijelazu između baroka i prosvjetiteljstva u poljskoj književnosti.
Savremena istraživanja posebno ističu način na koji je u svojim tekstovima obrađivala teme ljubavi, braka, porodičnih odnosa, moralne dužnosti i lične slobode. U tom smislu Radziwiłłowa zauzima važno mjesto i u proučavanju ranonovovjekovne ženske književnosti u srednjoj i istočnoj Evropi. U engleskom izdanju izbora njenih tekstova naglašava se i intimniji ton njene poezije, kao i osoben spoj reprezentativne dvorske kulture i ličnog autorskog glasa.
Među poznatijim naslovima iz njenog repertoara ubrajaju se Miłość dowcipna ("Duhovita ljubav"), Przejrzane nie mija ("Viđeno ne prolazi"), Złoto w ogniu ("Zlato u vatri") i niz drugih komada sačuvanih u posmrtnom izdanju njenih drama. Njen opus je važan i zato što pokazuje kako se u okviru aristokratske kulture 18. stoljeća razvijao autorski rad žene koja je istovremeno bila pokroviteljica umjetnosti, organizatorica pozorišnog života i aktivna književnica.
Naslijeđe Godinu nakon njene smrti objavljeno je posmrtno izdanje Komedye y tragedye, koje je sačuvalo znatan dio njenog dramskog opusa i ostalo ključni izvor za proučavanje njene književnosti i pozorišnog rada. U savremenoj historiografiji književnosti i teatra Radziwiłłowa se smatra ključnom figurom magnatskog teatra, ranonovovjekovne ženske književnosti i razvoja poljske drame u 18. stoljeću.
Njeno djelo ostaje važno i za historiju kulture na prostoru nekadašnje Poljsko-Litvanske Unije, jer povezuje književnost, dvorsku reprezentaciju, prevodilačko-prerađivačku praksu i razvoj privatnog pozorišta. Zbog toga se danas proučava ne samo u okviru poljske književnosti nego i u širem kontekstu evropske ranonovovjekovne kulture i historije ženskog autorstva.
Reference
Kategorija:Poljski pisci Kategorija:Poljski pjesnici Kategorija:Rođeni 1705. Kategorija:Umrli 1753.