Amos Nathan Tversky (16. mart 1937 – 2. juni 1996) bio je izraelski kognitivni i matematički psiholog, poznat po istraživanjima kognitivnih pristrasnosti i procesa donošenja odluka u uslovima rizika i neizvjesnosti.
Veći dio njegovog ranog rada bio je posvećen teoriji mjerenja. Bio je koautor djela "Osnove mjerenja" (), objavljenog u tri toma. Njegova rana saradnja sa Danielom Kahnemanom bila je usmjerena na psihologiju predviđanja i procjene vjerovatnoće. Kasnije su zajedno razvili teoriju izgleda, koja nastoji objasniti iracionalne ekonomske odluke i smatra se jednim od osnovnih radova u oblasti bihevioralne ekonomije.
Šest godina nakon Tverskyjeve smrti, Daniel Kahneman je 2002. dobio Nobelovu memorijalnu nagradu za ekonomske nauke za istraživanja koja su proizašla iz njihovog zajedničkog rada.
Tversky je također sarađivao s brojnim istaknutim istraživačima, uključujući Thomasa Gilovicha, Itamara Simonsona, Paula Slovica i Richarda Thalera. Prema istraživanju objavljenom 2002. u časopisu Review of General Psychology, svrstan je na 93. mjesto među najcitiranijim psiholozima 20. vijeka, zajedno s Edwinom Boringom, Johnom Deweyem i Wilhelmom Wundtom.
Rani život i obrazovanje
Amos Tversky rođen je u Haifi, za vrijeme britanskog mandata u Palestini (danas Izrael), kao sin veterinara Yosefa Tverskog, porijeklom iz Poljske, i Jenije Tversky (rođene Ginzburg), socijalne radnice litvanskog jevrejskog porijekla, koja je kasnije bila izabrana u Kneset, kao zastupnica Mapai (Radničke stranke). Imao je jednu sestru, Ruth, koja je bila trinaest godina starija od njega.
Prema navodima njegove majke, Tversky je u mnogim oblastima, uključujući matematiku, bio uglavnom samouk. Tokom srednjoškolskog obrazovanja pohađao je nastavu kod književnog kritičara Barucha Kurzweila, a u tom periodu se sprijateljio s učenicom Dahliom Ravikovitch, koja je kasnije postala nagrađivana pjesnikinja.
Diplomirao je na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu 1961, a doktorat iz psihologije stekao je na Univerzitetu u Michiganu u Ann Arboru 1965. Već u tom periodu razvio je istraživačko usmjerenje prema proučavanju prosuđivanja.
Vojna služba
Nakon završetka srednje škole, Tversky je regrutovan u Izraelske odbrambene snage (IDF), gdje je služio je u padobranskoj brigadi. Tokom službe bio je i pripadnik i rukovodilac programa Nahal, koji je kombinovao obaveznu vojnu službu s osnivanjem poljoprivrednih naselja. Tokom vojne službe istakao se u izvršavanju zadataka, ostvarivši više od pedeset padobranskih skokova i napredujući do čina kapetana.
Odlikovan je za hrabrost nakon što je tokom vojne vježbe spasio život jednom vojniku iz svoje jedinice. Godine 1956, dok je obavljao dužnost komandira voda, njegova jedinica izvodila je vježbu pred Generalštabom Izraelskih odbrambenih snaga. Jedan vojnik bio je zadužen za uklanjanje prepreke od bodljikave žice pomoću eksplozivnog punjenja poznatog kao "bangalore torpedo". Nakon aktiviranja upaljača vojnik je doživio panični napad i ostao nepomičan umjesto da se skloni na sigurno. Uprkos naređenju nadređenog oficira da svi ostanu na položaju, Tversky je izašao iz zaklona, izvukao vojnika na sigurnu udaljenost, oborio ga na tlo i zaštitio vlastitim tijelom od eksplozije. Tom prilikom ranjen je gelerima, koji su ostali u njegovom tijelu do kraja života, dok vojnik kojeg je spasio nije zadobio povrede. Prilikom dodjele odlikovanja, načelnik Generalštaba Izraelskih odbrambenih snaga Moshe Dayan, koji je prisustvovao događaju, izjavio je da je Tversky "učinio veoma nepromišljenu, ali hrabru stvar". Tversky je učestvovao u tri rata. Tokom Sueske krize 1956. učestvovao je u borbenim padobranskim operacijama, u Šestodnevnom ratu 1967. komandovao je pješadijskom jedinicom, dok je tokom Jomkipurskog rata 1973. služio u terenskoj psihološkoj jedinici.
Akademska karijera
Akademske uloge
Nakon stjecanja doktorata, Tversky je predavao na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu. Godine 1978. pridružio se Odsjeku za psihologiju Univerziteta Stanford, gdje je proveo ostatak svoje akademske karijere.
Akademski rad
Saradnja sa Danielom Kahnemanom
Najutjecajniji dio naučnog rada Amosa Tverskog nastao je u saradnji s njegovim dugogodišnjim saradnikom Danielom Kahnemanom, koja je započela krajem 1960-ih godina. Njihova istraživanja bila su usmjerena na proučavanje kognitivnih pristrasnosti i načina na koji ljudi procjenjuju vjerovatnoću i donose odluke. Njihova istraživanja bila su usmjerena na proučavanje pristrasnosti, te procesa prosuđivanja i odlučivanja u uslovima neizvjesnosti.
Počevši od svog prvog zajedničkog rada "Vjerovanje u zakon malih brojeva" (), Kahneman i Tversky opisali su jedanaest "kognitivnih iluzija" koje utječu na prosuđivanje, često koristeći empirijske eksperimente manjeg obima kako bi pokazali na koji način ispitanici donose iracionalne odluke u uslovima neizvjesnosti. Godine 1972. uveli su i pojam kognitivne pristrasnosti. Njihov rad imao je značajan utjecaj na oblast ekonomije, koja je dotad uglavnom polazila od pretpostavke racionalnog djelovanja svih aktera.
Prema Kahnemanovim navodima, njihova saradnja postepeno se smanjivala početkom 1980-ih godina, iako su godinama pokušavali obnoviti nekadašnji način zajedničkog rada. Kao mogući razlozi u literaturi se navode neujednačeno javno priznanje za zajedničke rezultate i promjene u njihovoj međusobnoj akademskoj dinamici i saradničkom odnosu.
Komparativno neznanje
Fox i Tversky (1995) su u okviru istraživanja averzije prema neizvjesnosti razvili koncept "komparativnog neznanja". On objašnjava da ljudi ne izbjegavaju neizvjesne situacije uvijek i u istoj mjeri, nego prvenstveno onda kada mogu direktno uporediti nejasnu opciju s jasnijom. U eksperimentima je pokazano da su ljudi spremniji da biraju opcije u kojima su vjerovatnoće poznate (npr. posuda s tačno poznatim omjerom crvenih i crnih kuglica) nego opcije u kojima vjerovatnoće nisu poznate, ali samo u slučajevima kada se oba izbora posmatraju istovremeno. Kada se svaka opcija procjenjuje zasebno, bez poređenja s drugom, ta razlika u izboru uglavnom nestaje. Ovi nalazi pokazuju da osjećaj neizvjesnosti nije samo vezan za samu situaciju, nego i za to da li je ona stavljena u odnos s nekom jasnijom alternativom.
Značajni doprinosi
mini|desno|300px|Oblik funkcije vrijednosti (korisnosti) u teoriji izgleda. Asimetrija funkcije odgovara pojmu averzije prema gubitku.
Tversky je dao doprinos u više oblasti psihologije, kognitivne nauke i teorije odlučivanja, posebno u proučavanju načina na koje ljudi sistematski odstupaju od racionalnih modela prosuđivanja.
Njegovi najvažniji doprinosi uključuju:
Osnove teorije mjerenja Sidrenje i prilagođavanje Heuristika dostupnosti Zanemarivanje osnovne stope Pogreška konjunkcije Uokvirivanje Bihevioralne finansije Iluzija grupisanja Averzija prema gubitku Teorija izgleda Kumulativna teorija izgleda Heuristika reprezentativnosti Tverskyjev indeks Teorija podrške Model kontrasta Model podudaranja karakteristika
Pristup istraživanju
Prema Kahnemanu, Tversky je imao izražen osjećaj za izbor istraživačkih problema, usmjeravajući se na teme koje su imale dugoročnu naučnu vrijednost. Također je posjedovao dosljednu orijentaciju koja ga je vodila u daljem naučnom radu i sprječavala ga da se zadržava na pitanjima koja nisu bila od trajnog značaja.
Rad Tverskog i Kahnemana iz 1974, objavljen u časopisu Science i posvećen kognitivnim iluzijama, potaknuo je niz daljnjih istraživanja u ovoj oblasti. Prema časopisu Science News, taj rad je inicirao "lanac povezanih istraživanja" u proučavanju mišljenja i zaključivanja. Njihovi nalazi su široko citirani u ekonomiji, poslovnim naukama, filozofiji, medicini i psihologiji, posebno u teorijama odlučivanja.
Priznanja
Godine 1980. Tversky je izabran za člana Američke akademije umjetnosti i nauka.
Godine 1984. dodijeljena mu je MacArthur Fellowship stipendija, a 1985. izabran je u Nacionalnu akademiju nauka Sjedinjenih Američkih Država.
Tversky je, zajedno s Danielom Kahnemanom, posthumno 2003. dobio Grawemeyerovu nagradu za psihologiju Univerziteta u Louisvilleu.
Nakon Tverskyjeve smrti, Kahneman je 2002. dobio Nobelovu nagradu za ekonomske nauke za rad koji je ostvario u saradnji s Tverskyjem. Nobelove nagrade se ne dodjeljuju posthumno.
Ličnost i osobine
Daniel Kahneman je o Tverskom izjavio da je "Amos bio najslobodnija osoba koju sam poznavao, a bio je slobodan upravo zato što je bio i jedan od najdisciplinovanijih".
Prema riječima Persija Diaconisa, profesora matematike na Univerzitetu Stanford, "bilo je zadovoljstvo biti u njegovom prisustvu; iz njega je zračila svjetlost".
Gerhard Casper, tadašnji predsjednik Univerziteta Stanford, naveo je da je Tversky "održavao najviše standarde profesionalne etike" te da je „njegova posvećenost Stanfordu i sistemu akademskog upravljanja fakultetom bila primjerna”.
Iako je bio izrazito sklon saradnji, Tversky je imao naviku da radi sam noću, dok su drugi odmarali. Kahneman je o tome zapisao: "Kako je to postizao? Postoji više priča koje bi se mogle ispričati. Njegova doživotna navika da radi sam noću, dok su drugi spavali, zasigurno je tome doprinijela, ali to samo po sebi ne bi bilo dovoljno da to objasni".
U intelektualnim raspravama Tversky je, prema svjedočenjima saradnika, često imao izrazito kompetitivan pristup i nastojao "nadjačati protivnika". U tom smislu, opisan je kao osoba koja nije dijelila stav da se naučne ideje moraju zajednički oblikovati, već je preferirao direktan i argumentacijski oštar način diskusije.
Tversky je smatrao da ljudi žive u uslovima neizvjesnosti i da je svijet po svojoj prirodi vjerovatan (probabilistički), pri čemu se odluke uvijek donose pod uslovima ograničenog znanja o ishodima.
Lični život
Godine 1963. Tversky se oženio američkom psihologinjom Barbarom Gans, koja je kasnije postala profesorica na Odsjeku za ljudski razvoj na Teachers Collegeu (Učiteljski koledž) Univerziteta Columbia. Imali su troje djece.
Tversky je preminuo 1996. u Stanford od metastatskog melanoma.
Bio je jevrejskog porijekla i deklarisani ateista.
U popularnoj kulturi
Tverskyjev test inteligencije
Prema navodima kanadskog pisca Malcolma Gladwella u knjizi David and Goliath: Underdogs, Misfits, and the Art of Battling Giants (2013), Tversky je među kolegama bio visoko cijenjen do te mjere da je razvijen neformalni, polušaljivi "test inteligencije" u jednom pitanju. Prema psihologu Adamu Alteru, taj test je glasio: "Što prije shvatiš da je Tversky pametniji od tebe, to si inteligentniji".
The Undoing Project
Knjiga Michaela Lewisa The Undoing Project: A Friendship That Changed Our Minds, objavljena 2016, prikazuje lični i profesionalni odnos između Amosa Tverskog i Daniela Kahnemana, kao i njihov zajednički naučni rad u oblasti psihologije odlučivanja.
Reference
Vanjski linkovi
Memorijalna rezolucija – Amos Tversky (Wayback Machine copy) Boston Globe: "The man who wasn't there" (Wayback Machine copy) Daniel Kahneman – Autobiografija na službenoj stranici Nobelove nagrade Amos Tversky u grupnoj diskusiji (videozapis, 39 min) na platformi YouTube Predavanje Amosa Tverskog na platformi YouTube
Kategorija:Rođeni 1937. Kategorija:Umrli 1996. Kategorija:Biografije, Haifa (Izrael) Kategorija:Američki psiholozi Kategorija:Američki ekonomisti Kategorija:Bihevioralni ekonomisti Kategorija:Bihevioralne finansije Kategorija:Kognitivna psihologija Kategorija:Eksperimentalni ekonomisti Kategorija:Izraelski psiholozi Kategorija:Statistika Kategorija:Dobitnici APA-ine nagrade za istaknuti naučni doprinos psihologiji