thumb|280px|Posljedice razmnožavanja nakon što se populacija razdvojila, što rezultira autbridinškom depresijom. U biologiji, autbridinška depresija javlja se kada ukrštanja između dvije genetički udaljene grupe ili populacije rezultiraju smanjenjem selrecijske kondicije. Koncept je u suprotnosti sa inbridinškom depresijom, iako se dva efekta mogu pojaviti istovremeno na različitim osobinama. Autbridinška depresija je rizik koji ponekad ograničava potencijal za genetičo spašavanje ili augmentacije. Smatra se postzigotskim odgovorom, jer se obično primjećuje u ponašanju potomstva.
Autbridinška depresija manifestira se na dva načina:
Generiranje intermedijarnih genotipova koji su manje prilagođeni od bilo kojeg roditeljskog oblika. Naprimjer, selekcija u jednoj populaciji može favorizirati veliku veličinu tijela, dok u drugoj populaciji mala veličina tijela može biti povoljnija, dok su jedinke sa intermedijarnim veličinama tijela relativno nepovoljnije u obje populacije. Kao još jedan primjer, u Tatrama, uvođenje kozoroga s Bliskog istoka rezultiralo je hibridima koji su proizvodili telad u najhladnijem dijelu godine. Poremećaj biohemijske ili fiziološke kompatibilnosti. Unutar izolovanih populacija za razmnožavanje, aleli se biraju u kontekstu lokalne epistaze. Budući da isti aleli mogu imati prilično različite efekte u različitim genetskim pozadinama, to može rezultirati različitim lokalnim koadaptacijama, genskim kompleksima. Autkrosing između jedinki sa različito adaptiranim genskim kompleksima može dovesti do poremećaja ove selektivne prednosti, što rezultira gubitkom kondicije.
Mehanizmi Različiti mehanizmi depresije autbridinga mogu djelovati istovremeno. Međutim, određivanje koji mehanizam će se vjerovatno pojaviti u određenoj populaciji može biti vrlo teško.
Postoje tri glavna mehanizma za nastanak depresije kod autbridinga:
Fiksne hromosomske razlike koje rezultiraju djelimičnom ili potpunom sterilnošću F1 hibrida. Adaptivna diferencijacija među populacijama Populacijsko usko grlo i genetički drift
Neki mehanizmi se možda neće pojaviti dvije ili više generacija kasnije (F2 ili više), Kada je rekombinacija potkopala vitalnost pozitivne epistaze. Hibridna snaga u prvoj generaciji može, u nekim okolnostima, biti dovoljno jaka da prikrije efekte depresije autbridinga. Primjer za to je da će oplemenjivači biljaka praviti F1 hibrid od čistokrvnih sojeva, što će poboljšati uniformnost i snagu potomstva; međutim, F2 generacija ne koristi se za daljnji uzgoj zbog nepredvidivih fenotipova u njihovom potomstvu. Osim ako ne postoji jak selekcijski pritisak, depresija autbridinga može se povećati u daljim generacijama, jer se koadaptirani genski kompleksi razgrađuju bez stvaranja novih koadaptiranih genskih kompleksa koji bi zauzeli njihovo mjesto. Ako je autbriding ograničen, a populacije dovoljno velike, selekcijski pritisak koji djeluje na svaku generaciju može obnoviti sposobnost prilagođavanja. Osim ako je F1 hibridna generacija sterilna ili ima vrlo nisku sposobnost prilagođavanja, selekcija će djelovati u svakoj generaciji, koristeći povećanu raznolikost da se prilagodi okolini. This can lead to recovery in fitness to baseline, and sometimes even greater fitness than original parental types in that environment. Međutim, budući da će hibridna populacija vjerovatno proći kroz pad sposobnosti preživljavanja tokom nekoliko generacija, morat će opstati dovoljno dugo da bi se omogućilo djelovanje selekcije prije nego što se mogu oporaviti.Frankham, Ballou, & Briscoe, R., J.D. & D.A. (2002). Introduction to Conservation Genetics. Cambridge. p. 388
Primjeri Prvi mehanizam ima najveći uticaj na sposobnost prilagođavanja za poliploide, srednji uticaj na translokacije i umjeren uticaj na centrične fuzije i inverzije. Općenito, ovaj mehanizam će biti prevladavajući u prvoj generaciji (F1) nakon početnog ukrštanja kada većinu jedinki čine srednji fenotip.
Primjeri drugog mehanizma uključuju ribu koljušku, koja je razvila bentosku i limnetsku formu kada je razdvojena. Kada su se dogodila ukrštanja između dva oblika, bile su niske stope mriještenja. Međutim, kada su se isti oblici parili jedan s drugim i nije došlo do ukrštanja između jezera, stope mriještenja su bile normalne. Ovaj obrazac je također proučavan kod Drosophila i lisnih buba, gdje su potomci F1 i kasnije potomstvo rezultirali srednjom prikladnošću između dva roditelja. Ova okolnost se vjerovatnije dogodi i brže se javlja selekcijom nego genetičkim driftom.
Za treći mehanizam, primjeri uključuju otrovne žabe strijelke, anolične guštere i ciklide. Selekcija, umjesto genetičkog drifta, čini se dominantnim mehanizmom za autbridinšku depresiju.
Kod biljaka Kod biljaka, autbridinška depresija predstavlja djelimičnu barijeru križanja. Nije dobro shvaćena kod angiospermi. Nakon posmatranja Ipomopsis aggregata tokom vremena ukrštanjem biljaka koje su bile udaljene između 10–100 m, uočen je obrazac da biljke koje su prostorno udaljenije imaju veću vjerovatnoću depresije uzrokovane autbridingom. Neki opći zaključci iz ovoga su da će prostorni obrasci selekcije biljnih genotipova varirati u obimu i obrascu, a depresija uzrokovana autbridingom odražava genetičku konstituciju "hibridnog" potomstva i okruženja u kojem roditelji i potomstvo rastu. To znači da iako se depresija uzrokovana autbridingom još ne može predvidjeti kod angiospermi, okruženje ima ulogu u tome.
Također pogledajte Dominacija naspram prekomjerne dominacije Haldaneovo pravilo Prednost heterozigota Inbridinška depesija
Reference
Vanjski linkovi Inbreeding depression and outbreeding depression
Kategorija:Ukrštanje Kategorija:Populacijska genetika