Hilda Crozzoli (16. august 1900 – 10. august 1972) bila je austrijska arhitektica, građevinska inženjerka i poduzetnica. Smatra se prvom austrijskom graditeljicom koja je položila majstorski ispit za samostalno vođenje građevinskih poslova, a karijeru je provela pretežno u Salzburgu. Nakon školovanja u Salzburgu preuzela je porodičnu graditeljsku tradiciju i vodila preduzeće koje je učestvovalo u međuratnoj izgradnji i poslijeratnoj obnovi grada.
Biografija Rođena je 16. augusta 1900. u Salzburgu, tada dijelu Austro-Ugarske. Potjecala je iz porodice graditelja porijeklom iz Furlanije, čiji su članovi od kraja 19. stoljeća djelovali u Salzburgu i posebno u Maxglanu. Njen otac Ambrogio Crozzoli bio je graditelj, a majka Lucia Antonia Santarossa potjecala je iz sjeveroistočne Italije.
Nakon osnovnog i građanskog školovanja završila je četverogodišnju građevinsku školu pri Salzburškoj državnoj zanatskoj školi. Maturirala je 1921. kao prva žena na toj školi, u obrazovnom tipu koji je u to vrijeme bio gotovo potpuno muški. Već od 1917. radila je kao pripravnica u očevom preduzeću, a poslije završetka škole djelovala je kao građevinska tehničarka i poslovođa.
Majstorski ispit za graditelja položila je u Klagenfurtu u maju 1927, čime je stekla pravo samostalnog obavljanja građevinske djelatnosti. Godinu kasnije osnovala je vlastito građevinsko preduzeće nakon propasti očeve firme. Preduzeće je kasnije djelovalo pod imenom Crozzoli-Bandian, nakon njenog profesionalnog i porodičnog povezivanja s arhitektom Richardom Bandianom.
Rad Učestvovala u radovima na adaptaciji Hofstallkaserne za potrebe prirodnjačkog muzeja u Salzburgu, današnjeg Haus der Natur Salzburg. Njeno preduzeće djelovalo je u stambenoj, javnoj i obnoviteljskoj gradnji, a između 1928. i 1966. pod njenim vodstvom izveden je niz građevina i adaptacija u Salzburgu.
Porodična firma Crozzoli bila je dio šireg kruga furlanskih graditeljskih porodica koje su obilježile salzburšku graditeljsku scenu. Njeni prethodnici učestvovali su u izgradnji stambenih i poslovnih zgrada u Maxglanu, kanalizaciji tog područja i drugim infrastrukturnim radovima. Crozzoli je taj kontinuitet nastavila u novim okolnostima, najprije u međuratnom periodu, a zatim i nakon Drugog svjetskog rata, kada je Salzburg pretrpio velika ratna oštećenja.
Među radovima koji se povezuju s njenim preduzećem nalaze se poslijeratne popravke i obnove zgrada u historijskoj jezgri Salzburga, uključujući obnovu hotela Zum Goldenen Hirschen i radove na objektima povezanima s Univerzitetom u Salzburgu. U kasnijem periodu djelovala je kao jedna od rijetkih žena u austrijskom građevinskom poduzetništvu prve polovine 20. stoljeća.
Priznanja i naslijeđe Godine 1965. dobila je Zlatni počasni prsten salzburškog građevinarstva. Umrla je 10. augusta 1972. u Salzburgu nakon duge bolesti i sahranjena je na gradskom groblju u Maxglanu. Njeno preduzeće nastavio je još nekoliko godina voditi njen nećak Karl Ehrmann.
Njeno ime se u savremenoj historiografiji arhitekture Salzburga povezuje s ranim učešćem žena u tehničkom obrazovanju i građevinskoj struci. Bila je uključena u izložbu "Architektinnen in Salzburg – eine Spurensuche" 2013, posvećenu ženama u salzburškoj arhitekturi.
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Austrijski arhitekti Kategorija:Austrijski inženjeri Kategorija:Austrijski poduzetnici Kategorija:Biografije, Salzburg Kategorija:Rođeni 1900. Kategorija:Umrli 1972.