Slobodne asocijacije predstavljaju metodu kojom se izražavju sadržaji svijesti (govorom ili pisanjem), bez cenzure i svjesnog odabira misli, s ciljem pristupa nesvjesnim psihičkim procesima. Ova metoda koristi se u psihoanalizi, (kao i u psihodinamskoj teoriji), a prvobitno ju je razvio Sigmund Freud modifikujući hipnotičku metodu svog mentora i kolege Josefa Breuera.

Freud je isticao da je značaj slobodnih asocijacija u tome što pacijenti sami iznose svoje misli i asocijacije, umjesto da ponavljaju ideje analitičara. Na taj način obrađuju vlastiti psihički materijal, umjesto da reprodukuju sugestije drugih osoba.

Porijeklo

Sigmund Freud razvio je ovu tehniku kao alternativu hipnozi, koju je smatrao manje pouzdanom metodom, te zato što je vjerovao da pacijenti mogu prizvati i razumjeti ključna sjećanja dok su u stanju pune svjesnosti. Međutim, smatrao je da, uprkos nastojanju da se prisjete, određeni oblik otpora sprječava pristup najneugodnijim i najvažnijim sjećanjima. Kasnije je došao do zaključka da su neki sadržaji u potpunosti potisnuti, ″zatvoreni″ i smješteni isključivo u nesvjesni dio psihe. Razvoj nove tehnike bio je dodatno podstaknut njegovim iskustvima s pacijenticom poznatom kao ″Miss Elisabeth″, jednom od njegovih ranih klijentica, koja je protestovala protiv prekidanja toka vlastitih misli. Njegov biograf Ernest Jones opisao je ovaj slučaj kao ″jedan od bezbroj primjera u kojima pacijent doprinosi radu ljekara″.

Ernest Jones u djelu The Life and Works of Sigmund Freud navodi da se ne može odrediti tačan datum otkrića metode ″slobodnih asocijacija″, te da se ona razvijala postepeno između 1892. i 1895. Vremenom je usavršavana i oslobađana pomoćnih elemenata koji su je pratili u početnoj fazi — hipnoze, sugestije, pritiska i ispitivanja.

Nakon toga, Sigmund Freud u djelu Tumačenje snova, navodi pismo Friedricha Schillera kao preteču slobodnih asocijacija, u kojem se ističe da ″gdje postoji stvaralački um, razum – tako mi se čini – popušta svoju stražu na vratima, i ideje naviru u neredu″. Freud će kasnije kao mogući utjecaj spomenuti i esej Ludwiga Börnea, sugerišući da se radi poticanja kreativnosti "zapiše, bez ikakvog krivotvorenja ili licemjerja, sve što vam padne na pamet".

Među mogućim utjecajima na razvoj ove metode navode se i Husserlova verzija epoché te rad Francisa Galtona. Pojedini autori smatraju da je Galton preteča slobodnih asocijacija, te da je Sigmund Freud ovu tehniku preuzeo iz Galtonovih izvještaja objavljenih u časopisu Brain, čiji je bio pretplatnik. Slobodne asocijacije također dijele određene karakteristike s konceptom toka svijesti, kojim su se služili književnici poput Virginie Woolfa i Marcela Prousta. U tom kontekstu ističe se da je ″cjelokupna književnost toka svijesti u velikoj mjeri zasnovana na principima slobodnih asocijacija″.

Freud je slobodne asocijacije nazivao ″osnovnim tehničkim pravilom analize″, navodeći: ″Pacijenta upućujemo da se dovede u stanje mirnog i nepristrasnog samoposmatranja te da nam saopći sva unutrašnja opažanja koja je u stanju uočiti″, pri čemu treba paziti da ″nijedno od njih ne isključi, bilo zato što ga je previše neugodno ili nepristojno izreći, bilo zato što se čini nevažnim ili nebitnim, ili zato što je besmisleno pa ga ne treba izgovoriti″.

Psihoanalitičar James Strachey u uvodnom tekstu ″Sigmund Freud: Pregled njegovog života i ideja″, objavljenom u knjizi O seksualnosti, slobodne asocijacije naziva ″prvim instrumentom za naučno proučavanje ljudskog uma″.

Karakteristike

U slobodnim asocijacijama pacijenti se podstiču da tokom psihoanalitičke seanse iznose sve što im dolazi na um, bez cenzurisanja ili selekcije vlastitih misli. Cilj ove metode jeste pomoći pacijentu da bolje razumije vlastite misli i osjećanja u atmosferi prihvatanja i radoznalog istraživanja bez osuđivanja. Psihoanaliza polazi od pretpostavke da se ljudi često nalaze u konfliktu između potrebe za boljim upoznavanjem samih sebe i svojih svjesnih ili nesvjesnih strahova te odbrambenih mehanizama usmjerenih protiv promjene i samootkrivanja. Metoda slobodnih asocijacija nema unaprijed utvrđen ni linearan tok, niti unaprijed određeni plan. Umjesto toga, zasniva se na intuitivnim skokovima i povezivanjima misli, koji mogu dovesti do novih ličnih uvida i značenja. Kako ističe Christopher Bollas, ″logika asocijacija predstavlja oblik nesvjesnog mišljenja″.

Kada se primjenjuju u ovom duhu, slobodne asocijacije predstavljaju metodu u kojoj ni terapeut ni pacijent unaprijed ne znaju u kojem će se smjeru razgovor razvijati, ali on ipak teži da vodi ka sadržajima koji su za pacijenta od posebnog značaja. Kako navodi Eric Berne, ″uprkos prividnoj zbrci i nepovezanosti, iz neuređenog spleta misli počinju se pojavljivati značenja, povezanosti i određene centralne teme″.

Cilj slobodnih asocijacija nije pronalaženje određenih odgovora ili potisnutih sjećanja, već podsticanje procesa zajedničkog istraživanja kroz koji se može unaprijediti integracija mišljenja, osjećanja, osjećaja lične efikasnosti i doživljaja vlastitog identiteta.

Metoda slobodnih asocijacija se razlikuje od Freudovog ″osnovnog pravila″ psihoanalize. Dok su slobodne asocijacije jedna od brojnih psihoanalitičkih metoda (uz tumačenje snova i analizu omaški), ″osnovno pravilo″ predstavlja obavezu koju pacijent preuzima na početku analitičkog procesa. Kako bi pacijentima objasnio slobodne asocijacije, Sigmund Freud koristio je sljedeće poređenje: ″Ponašajte se kao putnik koji sjedi pored prozora željezničkog vagona i nekome u unutrašnjosti vagona opisuje promjenjive prizore koje vidi napolju.″ ″Osnovno pravilo″ podrazumijeva dogovor da će pacijent tokom cijele analize biti iskren u svakom pogledu. Freud ga je formulisao riječima: ″Na kraju, nikada ne zaboravite da ste obećali biti potpuno iskreni i da nikada ne izostavite ništa zato što vam je, iz bilo kojeg razloga, neugodno da to kažete.″

Pristup Sigmunda Freuda

Freudova kasnija psihoanalitička praksa nije bila usmjerena toliko na prisjećanje tih sjećanja koliko na unutrašnje psihičke konflikte koji su ih držali potisnutim duboko u umu. U tom okviru, metoda slobodnih asocijacija i danas ima važnu ulogu u terapijskoj praksi i istraživanju psihičkih procesa.

Primjena slobodnih asocijacija bila je namijenjena otkrivanju predodžbi i psihičkih sadržaja koje je pacijent prvobitno razvio na nesvjesnom nivou, uključujući: transfer – nesvjesno prenošenje osjećaja prema jednoj osobi na drugu osobu, projekcija – pripisivanje vlastitih unutrašnjih osjećanja ili motiva drugim osobama ili objektima, otpor – psihička blokada koja otežava prisjećanje ili prihvatanje određenih događaja ili sadržaja.

Psihički konflikti analizirani su iz perspektive da pacijenti u početku nisu razumjeli kako se takvi osjećaji javljaju na podsvjesnom nivou, skriveni u njihovom umu. Kako navodi Jan Campbell, ″slobodna asocijacija unutar jezika ključna je za predstavljanje zabranjene i potisnute želje te za pristup afektivnim sjećanjima pohranjenim u nesvjesnom″.

Daljnji razvoj

Jung

Carl Jung i njegove kolege iz Züricha razvili su niz testova asocijacija kojima su nastojali eksperimentalno istražiti procese prisjećanja. Rezultati tih istraživanja potvrdili su Freudove zaključke da emocionalni faktori mogu ometati prisjećanje određenih sadržaja. Njihovi nalazi objavljeni su 1906. Freud je značaj ovih istraživanja sažeo riječima: ″Na taj način Bleuler i Jung izgradili su prvi most između eksperimentalne psihologije i psihoanalize.″

Ferenczi

Dok je Freud, barem u početku, slobodne asocijacije smatrao relativno pristupačnom metodom za pacijente, Sándor Ferenczi je naglašavao da njena uspješna primjena zahtijeva znatno više od samog spontanog iznošenja misli. Njegovo stajalište sažeto je u poznatoj izreci: ″Pacijent se ne izliječi slobodnim asociranjem; izliječen je onda kada može slobodno asocirati.″

Lacan

Jacques Lacan nadovezao se na Ferenczijeve stavove ističući da slobodne asocijacije nisu jednostavan spontani čin, već zahtjevan psihički rad. Prema njegovom mišljenju, ovladavanje slobodnom asocijacijom zahtijeva određenu vrstu učenja, zbog čega su neki autori smatrali da upravo taj proces ima važnu formativnu vrijednost.

20. vijek

Krajem 20. vijeka došlo je do promjene u shvatanju uloge slobodnih asocijacija u psihoanalizi. Janet Malcolm navodi da savremeni psihoanalitičari ne očekuju pojavu slobodnih asocijacija u ranim fazama terapije, već tek nakon što analiza znatno odmakne. Prema njenim riječima, neki analitičari pojavu istinskih slobodnih asocijacija čak smatraju indikatorom da se analiza približava svom završetku.

Freudova ideja slobodne asocijacije poslužila je kao osnova za razvoj različitih psiholoških testova. Među najpoznatijima su Rorschachov test mrlja i Test tematske apercepcije (TAT), koji su razvili Christina Morgan i Henry Murray sa Univerziteta Harvard. Ovi testovi nastojali su istražiti nesvjesne procese putem spontanih reakcija ispitanika. Iako je Rorschachov test tokom godina bio izložen brojnim kritikama u pogledu svoje pouzdanosti i valjanosti, TAT se i dalje koristi, posebno u radu s djecom.

Kritika

Kako je teorija objektnih odnosa sve više stavljala naglasak na odnos između pacijenta i analitičara, a sve manje na rekonstrukciju prošlih iskustava, pojavile su se i kritike Freudovog pristupa. Neki autori smatraju da se Freud nikada nije u potpunosti odrekao određenog stepena pritiska u terapijskom procesu. Kao primjer navodi se njegovo insistiranje na ″osnovnom pravilu″ slobodnih asocijacija, koje je moglo djelovati prisilno prema pacijentu.

Kritičari su također isticali da slobodne asocijacije može postati oblik otpora psihoterapijskom procesu. Prekomjerno iznošenje misli i asocijacija ponekad može otežati ili onemogućiti njihovo smisleno tumačenje.

Pored toga, pojedina istraživanja dovela su u pitanje relevantnost i valjanost ove metode.

Završna razmatranja

Adam Phillips smatra da se radikalna priroda Freudovog projekta najbolje može razumjeti ako se zamisli svijet u kojem bi svi ljudi bili sposobni slobodno asocirati i izgovoriti sve što im u datom trenutku padne na pamet. Prema Phillipsu, takav tok misli nalikovao bi svojevrsnom kolažu ideja i doživljaja.

Također pogledajte Asocijacija ideja Asocijacionizam Epohe Unutrašnji monolog Struja svijesti (književnost) Tok svijesti (psihologija) Strukturalizam

Reference

Kategorija:Psihoanaliza Kategorija:Freudovska psihologija Kategorija:Psihodinamika Kategorija:Psihoanalitička terminologija Kategorija:Psihoanalitička teorija