Charles Edward Anderson Berry (18. oktobar 1926 – 18. mart 2017) bio je američki gitarista, pjevač i tekstopisac koji je bio jedan od pionira rokenrola. Nadimkom "Otac rokenrola", usavršio je i razvio ritam i bluz u glavne elemente koji su rokenrolu dali prepoznatljivost pjesmama kao što su "Maybellene" (1955), "Roll Over Beethoven" (1956), "Rock and Roll Music" (1957) i "Johnny B. Goode" (1958). Pišući stihove koji su se fokusirali na život tinejdžera i konzumerizam, te razvijajući muzički stil koji je uključivao solo dionice na gitari i scenski nastup, Berry je imao veliki utjecaj na kasniju rok-muziku.
Rođen u porodici srednje klase u St. Louisu, Berry je od ranog uzrasta bio zainteresovan za muziku i svoj prvi javni nastup imao je u srednjoj školi Sumner. Dok je još bio učenik srednje škole, osuđen je za oružanu pljačku i poslan u popravni dom, gdje je bio od 1944. do 1947. Nakon puštanja, Berry se skrasio i oženio, te je radio u fabrici za montažu automobila. Početkom 1953, pod utjecajem gitarskih rifova i scenskih tehnika bluz muzičara T-Bonea Walkera, Berry je počeo nastupati s Johnnie Johnson Trio. Njegov proboj je uslijedio kada je u maju 1955. otputovao u Chicago i upoznao Muddyja Watersa, koji mu je predložio da kontaktira Leonarda Chessa iz izdavačke kuće Chess Records. Sa Chessom je snimio pjesmu "Maybellene" - Berryjevu adaptaciju country pjesme "Ida Red" - koja je prodata u više od milion primjeraka i dostigla prvo mjesto na Billboardovoj ritam i bluz listi.
Do kraja 1950-ih, Berry je bio priznata zvijezda, s nekoliko hit-singlova, pojavljivanjima u filmovima i unosnom turnejom. Također je otvorio vlastiti noćni klub u St. Louisu, Berry's Club Bandstand. Osuđen je na tri godine zatvora u januaru 1962. zbog krivičnih djela po Mannovom zakonu - prevezao je 14-godišnju djevojku preko državnih granica u svrhu seksualnog odnosa. Nakon puštanja iz zatvora 1963, Berry je imao još nekoliko uspješnih pjesama, uključujući "No Particular Place to Go", "You Never Can Tell", "Nadine" i šaljivu pjesmu "My Ding-a-Ling"- njegov jedini singl koji je dospio na prvo mjesto. Međutim, nijedna od njih nije postigla isti trajni utjecaj kao njegove pjesme iz 1950-ih, a do 1970-ih bio je više tražen kao izvođač za nostalgične koncerte, svirajući svoj stari materijal s lokalnim pratećim bendovima promjenjivog kvaliteta.
Berry je bio među prvim muzičarima koji su primljeni u Rock and Roll Hall of Fame prilikom njenog otvaranja 1986; naveden je za to što je "postavio temelje ne samo za rokenrol zvuk, već i za rokenrol stav." Berry je uključen u nekoliko lista časopisa Rolling Stone o "najvećima svih vremena"; zauzeo je peto mjesto na listi 100 najvećih izvođača svih vremena iz 2004. i 2011. godine, te drugo mjesto kao najveći gitarista svih vremena 2023. U spisak "500 pjesama koje su oblikovale rokenrol" Rock and Roll Hall of Fame uključuje tri Berryjeve pjesme: "Johnny B. Goode", "Maybellene" i "Rock and Roll Music". "Johnny B. Goode" je jedina rokenrol pjesma uključena na Voyagerovu zlatnu ploču.
Diskografija
Studijski albumi
After School Session (1957) One Dozen Berrys (1958) Berry Is on Top (1959) Rockin' at the Hops (1960) New Juke Box Hits (1961) Two Great Guitars (sa Bo Diddleyjem) (1964) St. Louis to Liverpool (1964) Chuck Berry in London (1965) Fresh Berry's (1965) Chuck Berry's Golden Hits (1967) Chuck Berry in Memphis (1967) From St. Louie to Frisco (1968) Concerto in "B Goode" (1969) Back Home (1970) San Francisco Dues (1971) The London Chuck Berry Sessions (1972) Bio (1973) Chuck Berry (1975) Rockit (1979) Chuck (2017)
Reference
Vanjski linkovi
Tekstovi Chuck Berryja
Kategorija:Rođeni 1926. Kategorija:Umrli 2017. Kategorija:Američki rok-muzičari Kategorija:Američki rok-gitaristi