Melocactus intortus (Mill.) Urb. vrsta je kaktusa iz roda Melocactus i porodice Cactaceae. Poznata je pod engleskim nazivima Turk's head cactus i Turk's cap cactus, prema crvenom cefaliju koji svojim izgledom podsjeća na fes. Prirodno je rasprostranjena na Karibima, od Bahama i Turksa i Caicosa do Portorika i Malih Antila.
Vrsta je prilagođena suhim i izloženim staništima, naročito krečnjačkim terenima, stjenovitim padinama i obalnim područjima. Iako je na globalnom nivou prema IUCN-ovoj Crvenoj listi svrstan u kategoriju najmanje zabrinjavajućih vrsta (LC), pojedine lokalne populacije bilježe smanjenje broja jedinki. Na ostrvima Turks i Caicos vrsta je označena kao populacija u opadanju, dok je na ostrvu Sveti Martin izložena pritiscima poput gubitka staništa, razvoja, ljudskog uznemiravanja i invazivnih vrsta.
Opis
Melocactus intortus uglavnom je pojedinačni, kuglasti do jajoliki kaktus. Prema podacima World Flora Online, može dostići visinu do oko 60 cm. Ima 10–25 rebara, a areole nose skupine od približno 10–20 čvrstih bodlji smeđe do sive boje, dužine približno 1–6 cm.
Najkarakterističnija odlika vrste je cefalij, posebna reproduktivna struktura koja se razvija na vrhu vegetativnog dijela odrasle biljke. Cefalij je gotovo kuglast do izduženo cilindričan, prekriven gustim bjelkastim vunastim vlaknima i crvenkastim bodljama raspoređenim u spiralama. Iz njega izrastaju ružičasto-crvenkasti cvjetovi, a nakon cvjetanja nastaju sočni, crvenkasto-ružičasti plodovi.
Kod vrste Melocactus razvoj cefalija označava prelazak biljke u reproduktivnu, odraslu fazu. Na Svetom Martinu zabilježeno je da se karakteristični visoki crveni cefalij razvija kada biljka dostigne zrelost, približno oko desete godine života.
Rasprostranjenost i stanište
Prirodni areal vrste obuhvata područje od Bahama i ostrva Turks i Caicos do Portorika i Malih Antila. Kew navodi njeno prirodno prisustvo na Bahamima, Zavjetrinskim ostrvima, Portoriku, Turksu i Caicosu, te Privjetrinskim ostrvima.
Melocactus intortus najčešće raste u sezonski suhim tropskim područjima. Na Turksu i Caicosu nalazi se na izloženim i suhim terenima, naročito na prirodno erodiranim krečnjačkim podlogama i tvrdim pješčanim dinama.
Na Svetom Martinu vrsta nastanjuje stjenovite padine, litice i izložene obale, odnosno mjesta na kojima zbog surovih uslova uspijeva relativno malo drugih biljnih vrsta.
Na Turksu i Caicosu vrsta je danas uglavnom ograničena na East Caicos, Big Ambergris Cay, Middle Caicos i nekoliko manjih nenaseljenih ostrva. U velikoj je mjeri nestala s glavnih naseljenih ostrva.
Ekologija
Vrsta je prilagođena suhim i toplim karipskim staništima. Njena mesnata stabljika omogućava skladištenje vode, što joj omogućava preživljavanje u područjima s dugim sušnim periodima.
Plodovi vrste predstavljaju izvor hrane za različite životinje, uključujući iguane, guštere i ptice, a cvjetovi i drugi dijelovi biljke imaju ekološku ulogu u ishrani i oprašivanju pojedinih domaćih životinja.
Na Svetom Martinu Melocactus intortus oprašuju i posjećuju različite životinje, uključujući kolibrije i insekte.
Uticaj paše i štetočina
U pojedinim dijelovima areala zabilježeno je oštećivanje i uginuće biljaka usljed ispaše. Na području Svetog Martina posebno se prati uticaj kaktusovog moljca (Cactoblastis cactorum), čije gusjenice napadaju kaktuse, kao i uticaj ispaše koza.
Na Svetom Martinu se populacije sistematski prate mjerenjem broja odraslih i mladih biljaka, kao i smrtnosti. Monitoring uključuje procjenu utjecaja Cactoblastis cactorum i ispaše koza.
Taksonomija
Vrstu je prvi opisao Philip Miller 1768. pod imenom Cactus intortus Mill. Ignaz Urban je 1919. vrstu prebacio u rod Melocactus, pod današnjim imenom Melocactus intortus (Mill.) Urb.
Specifični naziv intortus potiče iz latinskog i znači "uvijen", odnosno "iskrivljen".
Vrsta ima veliki broj historijskih sinonima. Kew trenutno kao prihvaćeno ime navodi Melocactus intortus (Mill.) Urb, dok je Cactus intortus Mill. njegov homotipski sinonim.
Podvrste
Taksonomski tretman podvrsta nije u potpunosti usklađen među bazama podataka. ITIS trenutno navodi dvije podvrste:
Melocactus intortus subsp. domingensis Areces Melocactus intortus subsp. intortus (Mill.) Urb.
Historijski izvori i CITES-ovi taksonomski popisi također su navodili obje podvrste. Kew-ov savremeni World Checklist of Vascular Plants, međutim, tretira Melocactus intortus kao prihvaćenu vrstu bez odvojenog prikaza tih podvrsta na glavnoj stranici vrste.
Status zaštite
IUCN-ova Crvena lista procjenjuje Melocactus intortus kao vrstu kategorije Least Concern (LC). Procjena je objavljena 2013. godine, a ažurirana verzija procjene objavljena je 2017. godine.
Globalni status LC ne znači da su sve lokalne populacije stabilne. Na Turksu i Caicosu vrsta je označena kao declining population, odnosno populacija u opadanju. Ondje je postala neuobičajena i uglavnom je nestala s glavnih naseljenih ostrva, dok najveće preostale populacije postoje na East Caicosu i Big Ambergris Cayu.
Na Svetom Martinu zabilježeni su pritisci povezani s gubitkom staništa, razvojem, ljudskim uznemiravanjem i invazivnim štetočinama. Godine 2026. provedeno je prvo sveobuhvatno istraživanje populacije na cijelom ostrvu; na šest lokaliteta na holandskoj i francuskoj strani pregledano je gotovo 4.000 jedinki.
Vrsta je također uključena u Protokol o posebno zaštićenim područjima i divljini (SPAW) u okviru Kartagenske konvencije na regionalnom nivou. U holandskom dijelu Kariba navedena je kao vrsta SPAW Aneksa III.
Međunarodna trgovina
Melocactus intortus obuhvaćen je Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) i uvršten u Dodatak II, u okviru uvrštenja porodice Cactaceae, čime međunarodna trgovina ovom vrstom podliježe kontroli.
Zaštita i praćenje populacija
Na pojedinim karipskim ostrvima provode se programi praćenja i zaštite vrste. Na Saint-Martinu je 2026. godine proveden projekat Cactus MAP, zajednički program Nature Foundation Sint Maarten i uprave Réserve Naturelle de Saint-Martin. Cilj projekta bio je izraditi početnu kartu rasprostranjenosti, procijeniti zdravstveno stanje populacije i evidentirati prijetnje.
Istraživanje je obuhvatilo šest ključnih lokaliteta na holandskoj i francuskoj strani ostrva, pri čemu su procijenjeni zdravlje biljaka, dobna struktura populacije i tragovi prijetnji. Rezultati trebaju poslužiti kao osnova za buduće praćenje i razvoj mjera zaštite.
Na području Saint-Martina zaštita vrste uključuje i nadzor poštivanja propisa o zaštićenim vrstama. Uprava prirodnog rezervata ovlaštena je prijavljivati povrede propisa koje se odnose na zaštićene vrste i njihova staništa, uključujući Melocactus intortus.
Kulturni značaj
Melocactus intortus ima poseban kulturni i simbolički značaj na Turksu i Caicosu. Vrsta je tamo poznata kao Turk's head cactus ili Turk's cap cactus, a njen crveni cefalij podsjeća na fes.
Stilizirani prikaz kaktusa nalazi se na zastavi Turks i Caicosa i na grbu Turks i Caicosa. Kaktus je također dio lokalne nacionalne simbolike i predstavlja jednu od prepoznatljivih biljnih vrsta ovog arhipelaga.
Suprotno raširenom tumačenju, nema dovoljno pouzdanih dokaza da je cijeli naziv "Turks and Caicos" izvorno dobio ime upravo po ovom kaktusu. Savremeni izvori navode da je naziv Turks vjerovatnije povezan s historijskom upotrebom riječi "Turk" kao naziva za gusare, odnosno osmanske i sjevernoafričke korsare.
Na Svetom Martinu vrsta je poznata pod engleskim nazivom Pope's head cactus, dok se na francuskoj strani koristi naziv tête à l'anglais.
Narodni nazivi
U različitim dijelovima Kariba vrsta ima više lokalnih naziva. U engleskom jeziku najčešći su Turk's head cactus i Turk's cap cactus, dok se na Svetom Martinu koristi i naziv Pope's head cactus.
Također pogledajte
Cactaceae Turks i Caicos
Reference
Literatura
Vanjski linkovi Melocactus intortus – IUCN Red List Melocactus intortus – CITES Melocactus intortus – ITIS Melocactus intortus – Dutch Caribbean Species Register Cactus MAP – Nature Foundation Sint Maarten
Kategorija:Melocactus Kategorija:Flora Kariba Kategorija:Flora Ostrva Turks i Caicos Kategorija:Kaktusi Kategorija:Biljne vrste opisane 1768.