Suđenje Ratku Mladiću 250px|Ratko Mladić u sudnici MKSJ-aRatko Mladić u sudnici MKSJ-a tokom izricanja prvostepene presude 22. novembra 2017. Informacije o predmetu Tražen Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Optuženi Ratko Mladić Potjernica 25. juli 1995. Status hapšenja Uhapšen Hapšenje 26. maj 2011. (Srbija) Izručenje 31. maj 2011. (Pritvorska jedinica UN-a, Hag) Nagrada 5 miliona USD (SAD, 1999.)10 miliona EUR (Srbija, 2010.) U bjekstvu 15 godina i 10 mjeseci Optužnica Prvobitna: 24. juli 1995.Operativna: 16. decembar 2011. Optužbe Genocid (2 tačke) Zločini protiv čovječnosti (5 tačaka) Kršenja zakona ili običaja ratovanja (4 tačke) Tok suđenja Oznaka predmeta IT-09-92 (MKSJ)MICT-13-56 (MICT) Početak suđenja 16. maj 2012. Kraj suđenja 15. decembar 2016. Pretresno vijeće Alphons Orie (predsjedavajući)Bakone Justice MolotoChristoph Flügge Prvostepena presuda 22. novembar 2017. Žalbeno vijeće Prisca Matimba Nyambe (predsj.)Aminatta Lois Runeni N’gumsSeymour PantonElizabeth Ibanda-NahamyaMustapha El Baaj Pravosnažna presuda 8. juni 2021. Osuđujući nalog Genocid (1 tačka — Srebrenica) Zločini protiv čovječnosti (5 tačaka) Kršenja zakona ili običaja ratovanja (4 tačke) Kazna Doživotni zatvor Status predmeta Okončan Suđenje Ratku Mladiću (službeni naziv predmeta: Tužilac protiv Ratka Mladića; ) bio je krivični postupak pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu protiv Ratka Mladića, generala i komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS).

Mladić je bio optužen po 11 tačaka za zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini od maja 1992. do novembra 1995: dvije tačke genocida, pet tačaka zločina protiv čovječnosti i četiri tačke kršenja zakona i običaja ratovanja. Optužnica ga je teretila za učešće u četiri udružena zločinačka poduhvata čiji su ciljevi, prema navodima Tužilaštva, bili trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s teritorija na koje su bosanski Srbi polagali pravo, širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva kampanjom granatiranja i snajperskih napada, uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce radi prisiljavanja NATO-a da obustavi zračne napade na snage bosanskih Srba te eliminacija bosanskih Muslimana iz Srebrenice u julu 1995.

Mladić se pred Tribunalom prvi put pojavio 3. juna 2011, nakon što je uhapšen u Srbiji i 31. maja 2011. prebačen u pritvor MKSJ-a u Hagu.

Suđenje je počelo 16. maja 2012, a dokazni postupak trajao je više od četiri godine. Tokom 530 dana zasjedanja izvedeno je 592 svjedoka i uvedeno gotovo 10.000 dokaznih predmeta.

Presuda Pretresnog vijeća izrečena je 22. novembra 2017. Vijeće je proglasilo Mladića krivim po 10 od 11 tačaka optužnice i osudilo ga na kaznu doživotnog zatvora. Oslobođen je optužbe za genocid iz tačke 1, koja se odnosila na zločine počinjene 1992. u šest općina u Bosni i Hercegovini. Istovremeno je proglašen krivim po tački 2 za genocid počinjen u području Srebrenice 1995, kao i za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja obuhvaćena tačkama 3–11. Presuda je obuhvatala osude za progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju i prisilno premještanje kao zločine protiv čovječnosti, te za ubistvo, terorisanje, protivpravne napade na civile i uzimanje talaca kao kršenja zakona i običaja ratovanja. Pretresno vijeće je utvrdilo da je Mladić za te zločine krivično odgovoran na osnovu svog učešća u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP): sveobuhvatnom udruženom zločinačkom poduhvatu, udruženom zločinačkom poduhvatu vezanom za Sarajevo, udruženom zločinačkom poduhvatu vezanom za Srebrenicu i udruženom zločinačkom poduhvatu vezanom za uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.

Na prvostepenu presudu žalbe su podnijeli i Mladićeva odbrana i Tužilaštvo. Žalbeni pretres održan je 25. i 26. augusta 2020. pred Žalbenim vijećem Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (IRMCT), koji je nakon zatvaranja MKSJ-a preuzeo njegove preostale funkcije. Pretres je ranije bio odgađan zbog Mladićevog zdravstvenog stanja i ograničenja povezanih s pandemijom bolesti COVID-19.

Žalbeno vijeće je 8. juna 2021. odbilo Mladićevu žalbu u cijelosti i potvrdilo prvostepenu presudu, uključujući kaznu doživotnog zatvora. Istovremeno je odbijena i žalba Tužilaštva kojom je traženo da Mladić bude proglašen krivim za genocid po tački 1. optužnice. Time je prvostepena presuda postala pravosnažna.

Mladić je preminuo 27. augusta 2026. u Hagu, dok je izdržavao kaznu doživotnog zatvora.

Predmet i optužnica

Podizanje optužnice 1995.

Prva optužnica protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića podnesena je 24. jula 1995, a potvrdio ju je sudija Claude Jorda 25. jula. Označena kao predmet IT-95-5-I, sadržavala je 16 tačaka: jednu tačku genocida, tri tačke zločina protiv čovječnosti, pet tačaka teških povreda Ženevskih konvencija i sedam tačaka kršenja zakona i običaja ratovanja. Obuhvatala je navode o progonu, zatočenju i deportaciji stanovništva, ubistvima, seksualnom nasilju, mučenju, pljački i uništavanju imovine, kao i o kampanji snajperskih napada na civilno stanovništvo Sarajeva i uzimanju pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce.

U vezi sa događajima u Srebrenici u julu 1995, Tužilaštvo MKSJ-a podnijelo je 15. novembra 1995. drugu optužnicu protiv Karadžića i Mladića, označenu kao predmet IT-95-18-I. Potvrdio ju je sudija Fouad Riad 16. novembra. Optužnica je obuhvatala navode o zauzimanju Srebrenice i masovnim pogubljenjima hiljada njenih stanovnika, kao i o granatiranju grada, pljački i uništavanju civilne imovine te deportacijama. Sadržavala je 20 tačaka: jednu tačku genocida, deset tačaka zločina protiv čovječnosti i devet tačaka kršenja zakona i običaja ratovanja.

Obje optužnice bile su podignute protiv istih optuženika, Karadžića i Mladića. U postupku prema pravilu 61, Pretresno vijeće MKSJ-a spojilo je 16. jula 1996. predmete IT-95-5-R61 i IT-95-18-R61 radi njihovog zajedničkog razmatranja. Vijeće je utvrdilo da postoje razumni osnovi za zaključak da su Karadžić i Mladić počinili djela za koja su bili optuženi, potvrdilo svih 16 tačaka prve i svih 20 tačaka druge optužnice te izdalo međunarodne naloge za njihovo hapšenje.

Izmjene i objedinjavanje optužnice

Tužilaštvo MKSJ-a podnijelo je 11. oktobra 2002. zahtjev za izmjenu dviju važećih optužnica protiv Ratka Mladića i istog dana podnijelo novu izmijenjenu optužnicu. Predsjednik MKSJ-a odredio je sudiju Alphonsa Orieja za sudiju koji će razmotriti izmijenjenu optužnicu. Orie ju je potvrdio 11. novembra 2002, čime je postala nova operativna optužnica u predmetu.

Izmijenjenom optužnicom objedinjene su dvije ranije optužnice iz 1995, a ukupan broj optužbi smanjen je tako da su zadržane najteže optužbe. Tužilaštvo je navelo da su izmjene bile usklađene s tadašnjom praksom podizanja optužnica i da su odražavale razvoj sudske prakse MKSJ-a.

Izmijenjena optužnica sadržavala je ukupno 15 tačaka: jednu tačku genocida, jednu tačku saučesništva u genocidu, sedam tačaka zločina protiv čovječnosti i šest tačaka kršenja zakona i običaja ratovanja. Mladić se za ta djela teretilo na osnovu člana 7(1) i člana 7(3) Statuta MKSJ-a, odnosno na osnovu individualne krivične odgovornosti i odgovornosti nadređenog.

Dana 15. oktobra 2009. Pretresno vijeće III razdvojilo je Mladićev predmet od predmeta IT-95-5/18 koji se odnosio na Radovana Karadžića. Vijeće je zaključilo da je razdvajanje u interesu pravde i jasnoće postupka, budući da je Karadžić već bio pred Tribunalom, dok je Mladić i dalje bio nedostupan MKSJ-u.

Tužilaštvo je 10. maja 2010. zatražilo izmjenu dotadašnje optužnice iz 2002. radi dodatnog pojašnjenja i preciziranja svojih činjeničnih i pravnih navoda. U prijedlogu izmjena Tužilaštvo je, između ostalog, predložilo preciziranje Mladićeve individualne odgovornosti, razdvajanje jednog ranijeg udruženog zločinačkog poduhvata na četiri povezana udružena zločinačka poduhvata, izmjene u činjeničnom obuhvatu pojedinih područja i smanjenje ukupnog broja tačaka optužnice sa 15 na 11.

Sudija Orie je 27. maja 2011. djelimično odobrio zahtjev za izmjenu optužnice i naložio Tužilaštvu da podnese prijedlog izmijenjene optužnice, uz isključenje navoda o incidentu u Bišini koji u toj fazi nije ispunjavao prima facie standard. Tužilaštvo je 1. juna 2011. podnijelo drugu izmijenjenu optužnicu, bez tog incidenta.

Tužilaštvo je 16. augusta 2011. zatražilo da se druga izmijenjena optužnica razdvoji na dvije optužnice i da se vode odvojena suđenja: prvo za zločine počinjene u Srebrenici nakon pada enklave u julu 1995, a drugo za zločine u Sarajevu i drugim općinama u Bosni i Hercegovini te za uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce. Istovremeno je zatražilo da se, na osnovu dodatnih dokaza, u optužnicu ponovo uključi incident u Bišini.

Pretresno vijeće je 13. oktobra 2011. odbilo zahtjev za razdvajanje optužnice i vođenje odvojenih suđenja, ali je odobrilo uključivanje incidenta u Bišini i naložilo Tužilaštvu da podnese treću izmijenjenu optužnicu. Tužilaštvo je treću izmijenjenu optužnicu podnijelo 20. oktobra 2011.

Tokom novembra 2011. Tužilaštvo je predložilo dodatno smanjenje obima predmeta radi ograničavanja broja pojedinačnih incidenata za koje bi izvodilo dokaze. Pretresno vijeće je 2. decembra 2011. prihvatilo taj prijedlog i naložilo Tužilaštvu da podnese novu izmijenjenu optužnicu. Tužilaštvo je 16. decembra 2011. podnijelo četvrtu izmijenjenu optužnicu. Njome je zadržano svih 11 tačaka optužnice, ali je broj pojedinačnih krivičnih djela obuhvaćenih dokaznim postupkom smanjen sa 196 na 106, a broj općina sa 23 na 15.

Četvrta izmijenjena optužnica od 16. decembra 2011. postala je nova operativna optužnica u predmetu i predstavljala je osnovu za suđenje protiv Mladića.

Konačna optužnica

Četvrtom izmijenjenom optužnicom od 16. decembra 2011, Ratko Mladić je terećen po 11 tačaka za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjena tokom rata u Bosni i Hercegovini. Optužnica je sadržavala dvije tačke genocida, pet tačaka zločina protiv čovječnosti i četiri tačke kršenja zakona i običaja ratovanja.

Optužnica je Mladića teretila na osnovu člana 7(1) Statuta MKSJ-a za individualnu krivičnu odgovornost, odnosno za planiranje, podsticanje, naređivanje, izvršenje te pomaganje i podržavanje zločina, kao i na osnovu člana 7(3) za krivičnu odgovornost nadređenog. U samoj optužnici navedeno je da se izraz "počinio" u kontekstu člana 7(1) odnosi na Mladićevo učešće u udruženim zločinačkim poduhvatima, a ne nužno na njegovo neposredno fizičko izvršenje zločina.

Prema navodima optužnice, Mladić je učestvovao u četiri povezana udružena zločinačka poduhvata (UZP). Sveobuhvatni UZP, koji je prema optužnici trajao najkasnije od oktobra 1991. do 30. novembra 1995, imao je za cilj trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja Bosne i Hercegovine na koja su bosanski Srbi polagali pravo. U okviru tog poduhvata Tužilaštvo je navodilo i tri povezana UZP-a čiji su ciljevi bili širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva putem snajperskog djelovanja i granatiranja, eliminacija bosanskih Muslimana u Srebrenici te uzimanje osoblja Ujedinjenih nacija za taoce kako bi se NATO prisilio da obustavi zračne napade na vojne ciljeve bosanskih Srba.

Tačke optužnice

Optužnica je sadržavala sljedećih 11 tačaka: