mini|Stari Grad noću, središte Novog Sada. Novi Sad grad je na lijevoj obali Dunava u Srbiji, upravno sjedište Autonomne pokrajine Vojvodine. Pored užega dijela i od Novoga Sada 5 – 6 km udaljena naselja Futog, pod dijelove grada se svrstavaju i mjesta na desnoj obali Dunava, Srijemska Kamenica i Petrovaradin, ali i 12 naselja, koja se svrstavaju kao širi dio grada.
Novi Sad predstavlja upravno, gospodarsko, kulturno, prometno i znanstveno središte Autonomne pokrajine Vojvodine. S 306.702 stanovnika u naselju Novi Sad i 368.967 u širem urbanom području koje uz sam grad uključuje i naselja Petrovaradin, Srijemsku Kamenicu i Futog, drugi je grad po broju stanovnika u Srbiji nakon Beograda.
Upravna podjela mini|lijevo|200px|Četvrti Novog Sada
Većim dijelom i izvorno je u Bačkoj. Zbog pripajanja aglomeraciji Novom Sadu, u njega su ušli i Srijemska Kamenica i Petrovaradin, koji su u Srijemu. Novi Sad nalazi se u Južnobačkom okrugu.
Povijest Novi Sad se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1640. godine, kao naselje oko mostobrana na bačkoj strani Dunava, preko puta znamenite Petrovaradinske tvrđave, pod nazivom Racka varoš odnosno Ratzenstadt (od mađarskog imena za južne Slavene Rasi ili Raci prema staroj srpskoj srednjovjekovnoj državi i gradu Ras). Službeno je uveden u katastar kao naselje 1694. godine. Nastao je kao pomoćno naselje Petrovaradinskom Šancu gdje su bili smješteni vojska, graničari i trgovci. Naseljavali su ga pretežno Srbi, Nijemci, Židovi, Mađari, Armenci i Grci, a iz najranijeg sačuvanog popisa za kojeg se zna se može prepoznati i hrvatske imena i prezimena. Vodič kroz Novi Sad Prostor Racke varoši prostirao se od današnje ulice Jovanovića Zmaja preko Pašićeve do zgrade Matice srpske. Drugi dio od kojeg je nastao današnji Novi Sad jest Hrvatsko Selo (Kroatendorf). Nalazio se kod današnjeg Urbisa/Informatike i studentskih domova. Najstariji zemljovid koji prikazuje Racku varoš i Hrvatsko Selo jest stari zemljovid Petrovaradinske tvrđave koji prikazuje bojište iz 1716., bitku na Vezircu. Grafika prikazuje i lijevu stranu Dunava, stari Novi Sad. Na slici se vidi da je Petrovaradin povezan s bačkom stranom dvama mostovima. Prvi je na mjestu gdje je današnja Varadinska duga. Preko ovog mosta koji je vodio kroz mostobran izravno se ulazilo u Srpsku varoš, ali opet preko jednog malog mostića, jer je iza Hrvatskog Sela bila šira suha greda koja se protezala prema istoku duž Dunava sve do Kaća. Na sjevernoj strani te suhe grede širila se velika močvara koja se prema Rackoj varoši znatno sužavala.
Preko te močvare je u varoš vodio manji mostić. Drugi je most preko Dunava nešto poviše, s Petrovardinske strane otprilike na mjestu bivše pivovare. Ondje je bila i jedna ulica koja se nosila ime Švapsko selo. Idući dalje na bačku stranu putem koji vodi preko mosta od Švapskog sela ide se naselje kojeg danas više nema. To je Hrvatsko Selo u kojem su bile dvije ulice. Nalazilo se malo dalje od dunavske obale, otprilike na mjestu gdje su danas porušeni stubovi željezničkog mosta i bulevar cara Lazara.
Godine 1748. bogati građani Racke varoši odlaze u Beč, gdje za 80.000 rajnskih forinti kupuju od carice Marije Terezije status slobodnog kraljevskog grada. Ona tim povodom, 1. veljače 1748. (što je od 1996. i službeni Dan Grada) izdaje uredbu koja kaže:
Mi Marija Terezija, Božjom milošću carica rimska a kraljica Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Rame, Srbije, Galicije, Lodomerije itd. itd. dajemo glasom ovoga pismena na znanje svakome, koga se tiče. [...] ...da taj toliko puta spominjani naš Petrovaradinski kameralni grad, koji leži na drugoj strani Dunava u bačkoj županiji na zemljištu Sajlovo, silom naše kraljevske moći i ugleda iz ranije navedenih razloga [...] učinimo svojim slobodnim kraljevskim gradom i da ga uvrstimo, primimo i upišemo u broj, krug i red ostalih naših slobodnih kraljevskih gradova našeg kraljevstva Ugarske tako i naših nasljednih zemalja, ukidajući mu dosadašnje ime Petrovaradinski Šanac, nađosmo za dobro da se ubuduće zove i da mu naslov bude Neoplanta, mađarski Uj-Videgh, njemački pak Ney-Satz.
mini|Srpski ustanak 1848. – 1849., srpski patrijarh Josif Rajačić daje blagoslov vojsci Srpske Vojvodine 1848.|lijevo|180x180px Novi Sad uskoro postaje središte trgovine na Dunavu u južnoj Ugarskoj i najznačajniji kulturni i prosvjetiteljski centar Srba u Ugarskoj, zbog čega dobiva i danas često korišten naziv Srpska Atena. U njemu je osnovano Srpsko narodno pozorište 1861., najstarije srpsko profesionalno kazalište, a također je postao i sjedište nedugo prije toga u Budimpešti osnovane Matice srpske.
mini|Velika narodna skupština Srba, Hrvata Bunjevaca i drugih Slavena 1918., pripajanje Vojvodine Kraljevini Srbiji|lijevo|180x180px U 19. stoljeću postaje važno trgovačko mjesto, zbog svog položaja na rijeci Dunav i na prirodnoj granici između Bačke i Srijema. Novi Sad nalazi se u Vojvodini, koja je bila najrazvijenija poljoprivredna regija u nekadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Stoga je 1923. postao dom prve poljoprivredne izložbe u zemlji, koja je kasnije 1930. postala međunarodna i poznata danas kao Novosadski sajam.mini|Panorama Novog Sada 1920.|lijevo|180x180px1918. godine Novi Sad postaje dijelom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, a promjenom Ustava 1929. godine i glavni grad Dunavske banovine. Tijekom II. svjetskog rata njime upravljaju fašisti mađarske hortijevske vojske i u tom razdoblju dolazi do velikog stradanja kako srpskog i židovskog, tako i drugog stanovništva, uključujući i Nijemce i Mađare. Oslobođen je od okupatorske vlasti 23. listopada 1944. godine. U SFRJ postaje glavni grad AP Vojvodine kao i njen najrazvijeniji grad. Prema popisu iz 2011. godine na teritoriju grada živi oko 231.798 stanovnika, a na teritoriju cijele općine Novi Sad 341.625.
Novi Sad se može podičiti raznolikim značajnim građevinama, kao što su Gradska kuća iz 19. stoljeća, župna crkva Imena Marijina (popularno zvana katedrala) sagrađena 1896. godine, Saborna crkva i Vladičanski dvor Bačke episkopije Srpske pravoslavne crkve iz 19. st., druga po veličini sinagoga u Europi (nakon budimpeštanske) iz 1905., zgrada Izvršnog vijeća (bivše Banovine) iz 1936. arhitekta Dragiše Brašovana, zgrada Matice srpske (dar Marije Trandafil). Među spomenicima je najznačajniji spomenik gradonačelniku Novog Sada Svetozaru Miletiću ispred Gradske kuće, rad Ivana Meštrovića iz 1936., zatim spomenik žrtvama novosadske racije na Keju žrtava racije, rad Jove Soldatovića i mnogi drugi.
Urušavanje nadstrešnice željezničkog kolodvora Novi Sad nesreća je koja se dogodila 1. studenog 2024. godine oko 11:50 sati na željezničkom kolodvoru Novi Sad, kada se urušila nadstrešnica iznad glavnog ulaza. Poginulo je 15 osoba, uključujući troje djece, a 2 osobe su ozlijeđene. Tri mlade osobe su teško ozlijeđene i nalaze se u životnoj opasnosti. Od identificiranih žrtava, osmero su državljani Srbije, a jedna je osoba iz Sjeverne Makedonije. Prosvjedi protiv korupcije u Srbiji započeli su u studenom 2024. godine. Tragedija je izazvala val nezadovoljstva zbog sumnji u korupciju tijekom obnove kolodvora i navodno otvaranje bez građevinske dozvole.
Zemljopis Položaj mini|Pogled s Fruške gore na Novi Sad. Grad Novi Sad se nalazi na , u središnjem dijelu pokrajne Vojvodine, na sjeveru Srbije, na granici Bačke i Srijema.
Novi Sad se nalazi na lijevoj obali Dunava između (1.252 i 1.262 kilometra toka rijeke). S lijeve strane rijeke se nalazi ravničarski kraj - Bačka, s desne brdoviti kraj, na obroncima Fruške Gore - Srijem. Nadmorska visina, s Bačke strane je od 72 do 80 m, dok sa Srijemske strane nadmorska visina doseže do oko 250-350 metara. S lijeve strane Dunava se ulijeva mali kanal, koji je dio sustava kanala Dunav – Tisa – Dunav.
Klima Klima u Novom Sadu prelazi iz umjereno kontinentalne u kontinentalnu, tako da grad ima sva četiri godišnja doba. Tijekom jeseni i zime zna puhati hladan vjetar, košava, koji obično traje od tri do sedam dana. Košava može tijekom zime stvoriti nanose snijega tijekom vijavica i mećava. Prosječna temperatura zraka u gradu 10,9°C, srednja temperatura u siječnju je –1°C, dok je u srpnju 21,6°C. Godišnje padne 578 mm², broj dana s padalinama je 122.
+ Klima sij. velj. ožu. trav. svi. lip. srp. kol. ruj. lis. stu. pro.godišnje Sr. maksimalne dnevne temperature (°C)2,55,711,517,222,525,227,227,223,718,010,34,516,3 Sr. minimalne dnevne temperature (°C) -4,4 -2,31,25,810,613,614,714,211,26,32,2 -1,95,9 Sr. mjesečni zbroj (u mm)383541475782615536354644578 Izvor: Republičku Državni Hidrometeorološki zavod Srbije
Stanovništvo mini|Crkva Imena Marijina u Novom Sadu, kolokvijalno poznata kao Katedrala. mini|lijevo|200px|Etnički zemljovid Novog Sada Prostor Novog Sada je kroz povijest bio privlačan za naseljavanje zbog svog zemljopisnog položaja. Porast stanovništva u cijelom poslijeratnom razdoblju, koji je u pojedinim razdobljima bio vrlo intenzivan, pri čemu je na porast stanovništva utjecao mehanički priljev nego prirodni priraštaj. Najintenzivniji demografski porast, Novi Sad je ostvario u razdoblju 1961. – 1971. godine kada je ostvaren porast stanovništva za oko 37%. Najveći dio doseljenog stanovništva grada potječe s područja Vojvodine (56,2 %), zatim s područja Bosne i Hercegovine (15,3 %) i Uže Srbije (11,7 %). Po popisu stanovništva iz 2011. grad Novi Sad ima stanovnika u samom urbanom naselju, a uz obližnji Futog koji je ruralnog karaktera i broji , broj stanovnika ide do . Kada se dodaju i naselja Petrovaradin i Srijemska Kamenica, stanovništvo iznosi , dok cijela općina koja pored Novog Sada obuhvaća mnoga druga naselja koja ne čine urbanu cjelinu s gradom ima stanovnika. Etnička struktura općine čija površina iznosi km2 je sljedećaPopis stanovništva 2011.: Nacionalna pripadnost:
Narodnost Broj pripadnika Srbi (78,77 %) Mađari (3,88 %) Slovaci 6596 (1,93 %) Hrvati 5335 (1,56 %) Romi 3636 (1,06 %) Ostali (neizjašnjeni, regionalno izjašnjeni i oni s udjelom manjim od 1 % (12,8 %)
Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, općina je imala stanovnika, od kojih je: Srbi (75,50 %), Mađari (5,24 %), Jugoslaveni (3,17 %), Slovaci (2,41 %), Hrvati (2,09 %), Crnogorci (1,68 %) i ostali.Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku , Beograd, veljača 2003., ISBN 86-84433-00-9
U 13 prigradskih naselja oko Novog Sada živi stanovnika (22,1 % ukupnog broja stanovnika grada), najveća naselja su Veternik () i Futog (). Okolna naselja u susjednim općinama Beočin, Srijemski Karlovci, Temerin i Bački Petrovac kojima živi oko 65.000 stanovnika, koji redovito migriraju u Novi Sad i koja su povezana redovnim gradskim autobusnim linijama s gradom.
Hrvati u Novom Sadu mini|Rodna kuća bana Josipa Jelačića i crkva sv. Jurja u kojoj je 16. listopada 1801. kršten. Godine 1991. Novi Sad imao je 3,3 % Hrvata, a 2002. 2,09 %. Iz najranijeg sačuvanog popisa Novog Sada, s kraja 17. stoljeća, mogu se razaznati i imena i prezimena Hrvata.
Novi Sad danas (po stanju od 15. prosinca 2002.) daje 2 elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije.
U Novom Sadu djeluju Hrvatski kulturni centar i Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo "Stanislav Preprek".
Kultura mini|Matica srpska, najstarija srpska znanstvena institucija. Novi Sad je kulturni centar Vojvodine. Od turske okupacije Srbije i Jugoistočne Europe, Novi Sad kao slobodni kraljevski grad u Austro-Ugarskoj bio centar srpske kulture u osamnaestom i devetnaestom stoljeću; zbog čega je 1864. godine sjedište Matice srpske koje je preseljeno iz Pešte u Novi Sad. Grad je bio poznat kao „Srpska Atena”.
Danas se u gradu nalazi više ustanova kulture. Srpsko narodno kazalište, Kazalište mladih, koji imaju veliki ugled u Srbiji i regiji; knjižnica Marice Srpske s oko 3.000.000 publikacija, kao i mnogobrojne muzeji i galerije.
Od 2000. godine, početkom srpnja održava se EXIT, jedan od najvećih glazbenih festivala u Europi.