Kolosej (tal. Colosseo, lat. Colosseum), eliptični je amfiteatar u središtu grada Rima, istočno od Rimskoga foruma. Jedan je od simbola Rima, Rimskoga Carstva i općenito antičke arhitekture. Najveći je ikad izgrađeni drevni amfiteatar na svijetu, čija je izgradnja počela u vrijeme cara Vespazijana 72. godine, a završena je 80. godine za vladavine njegova nasljednika Tita. Daljnje preinake učinjene su za vladavine Domicijana. Trojica careva pokrovitelja ovoga projekta poznati su kao dinastija Flavijevaca, stoga su ga klasičari i arheolozi nazivali Flavijevskim amfiteatrom (lat. Amphitheatrum Flavium, tal. Anfiteatro Flavio).
Kolosej je izgrađen od sedrenoga vapnenca, vulkanske stijene pršinca i rimskoga betona obložena opekom. Kapacitet primanja publike mijenjao se tijekom povijesti i kretao se od 50 000 do 80 000 gledatelja,William H. Byrnes IV: „Ancient Roman Munificence: The Development of the Practice and Law of Charity”. Rutgers Law Review, sv. 57, br 3 (2005.), str. 1043–1110. ali prosječno je mogao primiti oko 65 000 ljudi. U koloseju su se odvijale gladijatorske borbe i javne priredbe, borbe životinja, javna pogubljenja, uprizorenja slavnih bitaka i drame utemeljene na rimskoj mitologiji, nakratko čak i morske bitke na pravim brodovima prilikom kojih bi arena bila potpuno ispunjena vodom. Amfiteatar se prestao koristiti za zabavu u ranome srednjemu vijeku i bio je uglavnom napušten. Kasnije je ponovno korišten za stanovanje, kao mjesto zanatskih radionica, kao tvrđava, kamenolom i kršćansko svetište.
Premda znatno uništen potresima i pljačkašima koji su otimali spolije, Kolosej je i dalje vjerojatno najpoznatiji simbol Rimskoga Carstva i uvršten je među novih 7 svjetskih čuda. Danas je jedna od najpopularnijih turističkih znamenitosti Rima s više od 7,5 milijuna posjetitelja godišnje. Svakoga Velikoga petka papa predvodi Križni put koji, uz svjetlost baklji, počinje u području oko Koloseja. Kolosej je prikazan na talijanskoj inačici kovanica eura od pet centi.
Povijest
Izgradnja, inauguracija i obnova mini|Titov Sestercij slavi inauguraciju Koloseja (80. godina).|250x250px mini|Zemljovid središnjega Rima za vrijeme Rimskog Carstva s Kolosejem u gornjemu desnom kutu.|250x250px Odabrano mjesto izgradnje bilo je ravno područje u dolini između brda Celija, Eskvilina i Palatina, kroz koju je tekao kanalizirani potok okružen močvarom. Do 2. stoljeća pr. Kr. područje je bilo gusto naseljeno, ali 64. godine opustošio ga je veliki požar u Rimu, nakon čega je Neron prisvojio velik dio zemljišta i dodao ga svojemu osobnom vlasništvu. Na tom je mjestu dao sagraditi svoju palaču Domus Aurea, ispred koje je stvorio umjetno jezero okruženo paviljonima, vrtovima i trijemovima. Postojeći akvadukt Aqua Claudia proširen je za opskrbu područja vodom, a brončani kip, tzv. Neronov kolos, postavljen je u blizini na samomu ulazu u Domus Aurea.
Premda je Kolos sačuvan i premješten, veći dio Domus Auree je srušen. Jezero je zatrpano, a zemljište ponovno korišteno kao mjesto za izgradnju novoga Flavijeva amfiteatra. Na nekadašnjemu zemljištu Domus Auree izgrađene su gladijatorske škole i ine prateće zgrade. Vespazijanova odluka o izgradnji Koloseja na mjestu Neronova jezera može se smatrati populističkom gestom vraćanja ljudima onoga dijela grada koji je Neron prisvojio kao svoju imovinu. Za razliku od mnogih drugih amfiteatara koji su bili na rubovima grada, Kolosej je izgrađen u središtu što ga simbolično i postavlja u samo srce Rima. lijevo|mini|Presjek iz Lexikon der gesamten Technik (1904.)|282x282px Izgradnja Koloseja financirana je bogatim plijenom iz pljačke Židovskoga hrama krajem Prvoga židovsko-rimskog rata 70. godine nakon opsade i uspješna osvajanja Jeruzalema. Prema jednomu rekonstruiranom natpisu pronađenom na mjestu izgradnje, „car Vespazijan naredio je da se podigne ovaj novi amfiteatar iz udjela njegovog generala u plijenu.” Pretpostavlja se da su židovski ratni zarobljenici vraćeni u Rim i bili dijelom brojne radne snage potrebnne za izgradnju amfiteatra, ali za to nema drevnih dokaza.Elkins, str. 23 Osim nekvalificirane robovske radne snage, u izgradnji su sudjelovale skupine profesionalnih rimskih graditelja, građevinskih inženjera, umjetnika, slikara i dekoratera, koji su preuzimali specijaliziranije zadatke. Kolosej je izgrađen s nekoliko različitih materijala: drvom, vapnencem, pršincem, pločicama, cementom i žbukom.
Izgradnja Koloseja započela je pod vladavinom Vespazijana oko 70. – 72. godine (prema nekim izvorima 73. – 75. godine). Kolosej je bio dovršen do trećega kata u trenutku Vespazijanove smrti 79. godine. Najvišu razinu dovršio je njegov sin Tit 80. godine, a inauguracijske igre održane su 80. ili 81. godine. Dion Kasije pripovijeda da je tijekom inauguracijskih igara u amfiteatru ubijeno preko 9000 divljih životinja. Povodom inauguracije izdan je prigodni kovani novac.Sear, David R.: Roman Coins and Their Values – The Millennium Edition. Volume I: The Republic and The Twelve Caesars, 280 BC – 96 AD (str. 468–469, br. 2536). London: Spink. Građevinu je dodatno dao preurediti Vespazijanov mlađi sin novoimenovani car Domicijan koji je dao izgraditi tzv. hipogej, niz tunela koji se koristio za smještaj životinja i robova. Dodao je i galeriju na vrh Koloseja kako bi povećao broj mjesta za sjedenje.
Godine 217. Kolosej je teško oštećen velikim požarom uzrokovanim udarom munje (prema pisanju Diona Kasija)Cass. Dio lxxviii.25., koji je uništio gornje drvene platforme u unutrašnjosti amfiteatra. U potpunosti je popravljen tek oko 240. godine, a podvrgnut je daljnjim preinakama i popravcima 250. ili 252. godine i ponovno 320. godine. Honorije je zabranio odvijanje gladijatorskih borbi 399. i ponovno 404. godine. Gladijatorske borbe zadnji put se spominju oko 435. godine. Pisani izvori bilježe restauriranje raznih dijelova Koloseja pod Teodozijem II. i Valentinijanom III. (vladao 425. – 455.), vjerojatno radi popravka štete uzrokovane velikim potresom 443. godine, a dodatni radovi izvedeni su 484. i 508. Arena se nastavila koristiti za natjecanja sve do 6. stoljeća. Lov na životinje nastavio se najmanje do 523. godine, kada je zabilježeno da je Anicije Makim proslavio svoje konzulstvo održavanjem venationesa, koje je kralj Teodorik Veliki kritizirao zbog visoke cijene.
Srednji vijek mini|Zemljovid srednjovjekovnog Rima s prikazom Koloseja.|250x250px Kolosej je doživio nekoliko korjenitih promjena u svojoj namjeni. Do kasnoga 6. stoljeća u strukturu amfiteatra bila je ugrađena kapelica, premda to nije pridavalo nikakav poseban vjerski značaj zgradi kao cjelini. Arena je pretvorena u groblje. Brojni nadsvođeni prostori u arkadama ispod sjedećih mjesta pretvoreni su u nastambe i zanatske radionice, a zabilježeno je da su se ovi prostori iznajmljivali još u 12. stoljeću. Oko 1200. godine obitelj Frangipani preuzela je Kolosej, utvrdila ga i navodno ga koristila kao dvorac. Od početka do sredine 14. stoljeća tijekom papinoga Avignonskoga izgnanstva došlo je do pada broja stanovnika Rima, a cijelo je područje postalo nesigurno. Građani Rima uvelike su napustili Kolosej, koji je postao razbojnička jazbina.
Veliki potres 1349. teško je oštetio Kolosej, pri čemu se urušila vanjska južna strana, koja leži na manje stabilnome aluvijalnom zemljištu. Velik dio kamenoga materijala iz urušenih zidova ponovno je iskorišten za izgradnju palača, crkava, bolnica i drugih zgrada diljem Rima. Nakon papina povratka u Rim 1377., Kolosej je obnovio vjerski red nazvan Arciconfraternita del SS. Salvatore ad Sancta Sanctorum, koji se potom nastanio u njegovome sjevernom dijelu sve do ranoga 19. stoljeća.Names the order: Arciconfraternita del SS. Salvatore ad Sancta Sanctorum, aka del Gonfalone. Co-tenants: the Roman Senate and the Camera Apostolica. "In 1519 The Confraternita built the little chapel of Santa Maria della Pietà inside the Colosseum."
Unutrašnjost amfiteatra stanovništvo je dugo vremena koristilo kao izvor kamene građe za izgradnju drugih objekata ili u slučaju mramorne fasade materijal je spaljen da bi se dobilo živo vapno. Željezne stege koje su držale zajedno kamenu konstrukciju izvađene su ili izrezane iz zidova, ostavljajući brojne, poput ožiljaka vidljive šupljine na građevini.
Novi vijek i moderno doba mini|Pogled na Kolosej 1870. Vidljiva je polu-ruralna okolica Koloseja u to doba.|250x250px mini|Kolosej u gravuri Giovannija Battiste Piranesija iz 1757.|250x250px lijevo|mini|Savezničke postrojbe pregledavaju vodič ispred Koloseja nakon oslobođenja Rima 1944.|303x303px mini|Unutrašnjost Koloseja (1832.) Thomasa Colea, prikazuje postaje križnog puta oko arene, te visoku vegetaciju.|250x250px Tijekom 16. i 17. stoljeća crkveni dužnosnici iskazali su želju nalaženja praktične namjene za Kolosej. Papa Siksto V. (1585. – 1590.) planirao je zgradu pretvoriti u tvornicu vune koja bi zapošljavala rimske prostitutke, ali je taj prijedlog propao s njegovom preranom smrti.„Rome”, Encyclopædia Britannica, 2006. Godine 1671. kardinal Altieri odobrio je uporabu prostora za održavanje borbi s bikovima, no negodovanje javnosti navelo ga je na žurno odustajanje od ideje.
Godine 1749. papa Benedikt XIV podržao je stav mnogih da je Kolosej sveto mjesto na kojem su rani kršćani umirali kao mučenici. Zabranio je odvoženje kamenoga materijala za gradnju, posvetio građevinu Kristovoj muci, te postavio postaje križnog puta proglasivši je posvećenom krvlju kršćanskih mučenika koji su ondje stradali.The Coliseum newadvent.org. Katolička enciklopedija
Kasnije su pape pokrenule razne projekte statičkog stabiliziranja i obnove, uklanjajući između ostalog i gusti biljni pokrov koji je obrasao u strukturu i prijetio dodatnim oštećenjim. Pročelje je ojačano trokutastim klinovima od opeke 1807. i 1827. godine, a unutrašnjost je popravljana 1831., 1846. i 1930-ih. Podstruktura arene djelomično je iskopana 1810. – 1814. i 1874., a u potpunosti je otkrivena tijekom vladavine Benita Mussolinija 1930-ih.
Kolosej je danas jedna od najpopularnijih turističkih znamenitosti Rima, koja godišnje prima milijune posjetitelja. Učinci onečišćenja i općega propadanja tijekom vremena potaknuli su 40 milijardi lira vrijedan program obnove proveden između 1993. i 2000. (oko 20,6 milijuna eura po cijenama iz 2000. godine).
Posljednjih godina Kolosej je postao simbolom međunarodne kampanje protiv smrtne kazne, koja je u Italiji ukinuta 1948. godine. Ispred Koloseja održano je 2000. nekoliko prosvjeda protiv smrtne kazne. Od tada gradske vlasti Rima mijenjaju boju noćnog osvjetljenja Koloseja iz bijele u zlatnu kad god se osobi osuđenoj na smrtnu kaznu bilo gdje u svijetu izmijeni kazna ili se pusti na slobodu ili ako zakonodavno tijelo neke države ukine smrtnu kaznu. Nedavno je Kolosej osvijetljen zlatnom bojom u studenome 2012. nakon ukidanja smrtne kazne u američkoj državi Connecticut u travnju 2012.
Zbog ruševna stanja unutrašnjosti, Kolosej je nepraktično koristiti za održavanje velikih događanja, s obzirom na to da se samo nekoliko stotina gledatelja može smjestiti na privremenim mjestima za sjedenje. Međutim, mnogi su veliki koncerti održavani izvan građevine, koristeći Kolosej kao pozadinu.
Opis
Vanjski izgled lijevo|mini|Vanjski izgled Koloseja prikazuje djelomično očuvani vanjski zid (lijevo) i uglavnom netaknuti unutarnji zid (sredina i desno). Za razliku od rimskih kazališta koja su se obično gradila na padinama, Kolosej je u potpunosti samostojeća građevina. Građevina je valjkasto tijelo eliptičnoga tlocrta, duža os ima 189 metara (640 rimskih stopa), kraća os 156 metara (528 rimskih stopa), a površina joj je 24 000 m². Visina vanjskog zida je 48 metara (165 rimskih stopa), a vanjski opseg amfiteatra izvorno je iznosio 545 metara (1835 rimskih stopa). Središnja arena je elipsa dužine 87 m i širine 55 m, okružena zidom visine 5 m, iznad kojega se uzdižu redovi sjedala na različitim razinama.