mini|295px|Iz dijagrama se vidi da su prilozi kad, gdje i kako među riječima koje najčešće uvode relativnu rečenicuPrilozi su, u bosanskom jeziku, nesamostalne i donekle promjenjive riječi koje se prilažu drugim riječima (najčešće glagolima, pridjevima, imenicama i drugim prilozima) kako bi ih bliže opisali. Koriste se i za izražavanje pitanja. A mogu uvoditi i odnosne ili relativne rečenice. U prvom i drugom dijelu Gramatike bosanskoga jezika za srednje škole iz 1890., u kojima se opisuje nauka o glasovima i oblicima, prilozi su opisani kao "čestice, koje pobliže označuju pridjeve i glagole". Ako se prilog nalazi u rečenici, može se nazvati i "priloškom ili adverbijalnom odredbom" koja označava vrijeme (uskoro, nedavno, uvijek), način (brzo, temeljito, s lakoćom), mjesto (ovdje, tamo, u blizini), količinu (manje, više, sve, nekoliko) i uzrok (zbog, uslijed, radi, zahvaljujući). Prilozi, ako su promjenjivi, imaju oblike komparacije. Po značenju se dijele na:
atributivne, koji označavaju svojstva, osobine i način vršenja radnje; i adverbijalne, koji označavaju mjesto, vrijeme, uzrok i namjeru
Prilozi potpuno definišu glagole ukazujući na razliku u načinu, mjestu i vremenu; npr. Mi smo vani (mjesto); Obrisao sam pod temeljito (način); Sutra ćemo obići mojeg brata (vrijeme). Grupa mjesnih zamjeničkih priloga koji primarno označavaju statičnost koriste se mnogo češće od grupa koje primarno označavaju dinamičnost, a daleko je najučestaliji prilog tu. Prilozi koji stoje uz glagole također mogu određivati još uzrok (Sporo je hodao) i količinu (Ovaj put su radili više).
Ako se nalaze uz pridjev ili drugi prilog, prilozi mogu imati stepen osobine koja se označava pridjevom ili prilogom (Bila sam potpuno spremna. - Ostao je sasvim iznenađen. - Pisat će vrlo rado.).
Uz imenice i imeničke zamjenice prilozi opisuju količinu onoga što imenica ili zamjenica označava (Ostalo je malo hrane. - Mnogo nas je došlo.).
Komparaciju mogu imati priloške odredbe za način, količinu, mjesto i vrijeme. To su često prilozi koji imaju isti oblik kao pridjevi srednjeg roda, često se razlikujući od pridjeva po akcentu. Takvi prilozi imaju tri oblika: pozitiv, komparativ i superlativ.
Prilozi nastaju od riječi punog značenja i njihovih sintagmi, od drugih priloga i stapanjem veza prijedloga s nepromjenjivim riječima. Stoga možemo razlikovati prave (čije značenje ne možemo povezati sa značenjem i osnovom neke druge riječi) i neprave (koji nastaju od drugih vrsta riječi). Nepravi su prilozi nastali:
od imenica - npr. sutra, večeras, stazom od pridjeva - npr. ljepše, daleko, uzbudljivo, brzo, prijateljski od zamjenica - npr. tamo, nešto, onako od brojeva - npr. tri puta, četiri, petnaest, drugi od glagola - npr. tiho, svesrdno; i od priloga - npr. djelomično, napamet, unazad
Reference
Kategorija:Vrste riječi Kategorija:Prilozi