Masakr u Kiryat Shmoni bio je napad tri člana Narodnog fronta oslobođenja Palestine – generalna komanda na civile u Kiryat Shmoni, Izrael, tokom jevrejskog praznika Pesaha, 11. aprila 1974. Osamnaest ljudi je ubijeno, od kojih je 8 djece, a 16 ljudi je ranjeno.
Napad Kiryat Shmona je izraelski grad u blizini izraelsko-libanska granica. U rano jutro 11. aprila 1974, tri člana Narodnog fronta oslobođenja Palestine – generalna komanda prešla su granicu iz Libana u Izrael. Prvo su ušli u osnovnu školu Janusz Korczak, ali su učionice bile prazne zbog jevrejskog praznika Pesaha. Napadači su ostali neotkriveni više od sat vremena. Zatim su prešli ulicu i ušli u stambenu zgradu na adresi Yehuda Halevi 13.
Napadači su ubili nekoliko stanara u stambenoj zgradi prije nego što su se preselili u susjednu zgradu, Yehuda Halevi 15. Prvo su ubili vrtlara zgrade prije nego što su se popeli stepenicama i pucali na one koje su sreli. Trojica naoružanih napadača su se zatim zabarikadirala u stanu na gornjem spratu. U razmjeni vatre s izraelskim vojnicima koji su odgovorili, detoniran je ruksak s eksplozivom napadača, ubivši trojicu napadača.
Prema izraelskoj policiji, napadači su bili opremljeni raketnim granatama (RPG) i bacali su djecu s gornjeg sprata zgrade.
Osamnaest ljudi je ubijeno, od kojih 8 djece. Dvoje ubijenih Izraelaca bili su vojnici, a ostali civili. Još 16 je ranjeno.
Otcijepljena palestinska grupa preuzela je odgovornost za ono što je nazvala "samoubilačkim napadom" putem telefonske izjave medijima. Grupa je tvrdila da je cilj napada bio oslobađanje 100 boraca iz izraelskih zatvora.
Reakcije Izraelski ministar vanjskih poslova Abba Eban izrazio je razočarenje reakcijom egipatskih medija na napad, nakon što su se Izraelci nadali da Izraelsko-egipatski sporazum o razdvajanju iz 1974. znači "novi vjetar promjene koji puše iz Kaira".
Reprezentativno vijeće Jevreja Francuske (CRIF) okrivilo je uočenu politiku slabosti i napuštanja od strane Zapada, uključujući Francusku. François Mitterrand poslao je telegram saučešća izraelskoj premijerki Goldi Meir za "kriminalnu agresiju koja je još jednom pogodila nevine civilne žrtve".
Posljedice Oko 40% stanovnika grada napustilo je grad nakon masakra. Izraelske snage su 13. aprila izvele odmazdne napade u Libanu, nekoliko sati nakon što su žrtve sahranjene. Tek nakon izraelskog odmazdnog napada u južnom Libanu, Francuska je istovremeno osudila masakr.
Uslijedili su novi napadi na sjeverni Izrael, praćeni palestinskim militantima, uključujući masakr u Ma'alotu iste godine, napad na hotel "Savoy" i talačku krizu u Kfar Yuvalu 1975, te višestruke otmice aviona, od kojih je najznačajnija operacija "Entebbe" 1976.
Prema The Times of Israel, do 2023, gotovo 50 godina nakon napada, napad je uglavnom izblijedio iz izraelske svijesti. Te godine, Lisa Peretz, Robby Elmaliah i Ilanit Baumann premijerno su prikazali svoj film "Ukleta kuća" o događajima i trajnoj traumi stanovnika Kiryat Shmone na Filmskom festivalu u Jerusalemu. Prema riječima preživjelih koje su intervjuirali filmski stvaraoci, očigledan nedostatak interesa za očuvanje sjećanja na incident je taj što su žrtve uglavnom bile siromašni Jevreji Mizrahi koji su živjeli na udaljenoj lokaciji. Drugi razlog je bio taj što su preživjeli bili previše traumatizirani da bi javno govorili o događajima. Elmaliah je nagađao: "Mislim da je jedan od razloga zašto se o ovom događaju ne izvještava - i ne samo da se ne izvještava, već se prešućuje, skriva... Mislim da je to uglavnom zato što ovdje nema priče o hrabrosti. U ovoj priči nema heroja... nema nikoga ko je ikoga spasio. Na kraju je 18 ljudi ubijeno, a vojnici su na kraju ušli u zgradu."
Reference
Kategorija:1974. u Palestini Kategorija:1974. u Izraelu Kategorija:Historija Palestine Kategorija:Historija Izraela Kategorija:Masakri u 1974. Kategorija:Masakri nad Izraelcima Kategorija:Vojna historija Izraela Kategorija:Vojna historija Palestine