Logor Batković bio je zatočenički logor u selu Batković kod Bijeljine za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. U sudskoj dokumentaciji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju navodi se kao mjesto nezakonitog zatočenja, zlostavljanja, prisilnog rada i ubistava nesrpskih civila i zarobljenika, a vodile su ga strukture Vojske Republike Srpske (VRS) i povezani organi vlasti bosanskih Srba.
Historija Prema nalazima MKSJ-a, u Batkoviću su od najmanje juna 1992. do kraja decembra 1992. držani zatočeni Bošnjaci i Hrvati, a dokumenti i svjedočenja pokazuju da je logor nastavio funkcionirati i tokom narednih godina rata. U presudi Radovanu Karadžiću navodi se naredba Istočnobosanskog korpusa od 2. jula 1992. o osnivanju logora u Batkoviću, dok presuda Ratku Mladiću utvrđuje da je VRS uspostavio logor, da su ga vojnici VRS-a čuvali i komandovali njime te da je VRS snosio odgovornost za zatočenje i uvjete u logoru.
Akademska literatura opisuje Batković kao regionalni i tranzitni logor kroz koji su prolazili zatočenici iz Bijeljine, Janje i drugih dijelova Bosne i Hercegovine, uključujući osobe prebačene iz drugih logora kao što su Sušica, Manjača i Čelopek. Hikmet Karčić navodi da je prema sačuvanom spisku vlasti Republike Srpske između 27. juna 1992. i 22. decembra 1995. evidentirano 2.468 zatočenika, uz napomenu da je stvarni broj osoba koje su prošle kroz logor vjerovatno bio veći, jer je Batković služio i kao tranzitno mjesto za razmjene i premještaje. U novinarskim i memorijalnim izvorima često se navodi da je kroz logor prošlo više od 4.000 ljudi.
Zatočenici i uvjeti MKSJ je utvrdio da su zatočenici u Batkoviću bili izloženi premlaćivanju, ponižavanju i prisilnom radu. U presudi Momčilu Krajišniku navodi se da su zatočenici bili svakodnevno primoravani na fizičke poslove, uključujući kopanje rovova, nošenje municije na liniji fronta, ukopavanje mrtvih te rad u poljima i fabrikama. Ista presuda navodi i da su pojedini zatočenici bili pretučeni na smrt, dok su drugi bili izloženi naročito teškom zlostavljanju i prisiljavani na međusobno ponižavanje i seksualno nasilje.
Presuda Ratku Mladiću detaljnije opisuje dolazak zatočenika u logor, njihovo premlaćivanje pri ulasku, svakodnevne batine, prisiljavanje na degradirajuće seksualne radnje, kao i dugotrajne fizičke i psihičke posljedice kod preživjelih. Sud je također utvrdio da su u februaru 1993. u Batković dovođene i žene, uključujući zatočenice prebačene iz Zvornika, te da su u julu 1995. u logor prebacivani i zarobljeni Bošnjaci nakon pada Srebrenice.
U presudama se spominju silovanja i druge forme seksualnog nasilja, uključujući prisiljavanje zatočenika na međusobne seksualne radnje i druga ponižavanja pod prijetnjom i fizičkom silom, što je sud kvalificirao kao dio šireg obrasca okrutnog i nečovječnog postupanja u logoru.
Prema izvještavanju Detektora i svjedočenjima bivših logoraša, logor je ostao mjesto teških zlostavljanja i tokom kasnijih faza rata, a bivši zatočenici su više puta isticali da veliki broj odgovornih nikada nije procesuiran.
Sudski postupci Zločini počinjeni u Batkoviću razmatrani su u više predmeta pred MKSJ-em, uključujući presude protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Momčila Krajišnika, u kojima je Batković naveden među mjestima nezakonitog zatočenja, prisilnog rada i zlostavljanja nesrpskog stanovništva.
Pred Sudom Bosne i Hercegovine vođeni su i domaći postupci za zločine u Batkoviću. Gligor Begović je prvostepeno osuđen na 13 godina zatvora zbog saučesništva u ubistvu trojice civila, seksualnog zlostavljanja i premlaćivanja zatočenika, a potom mu je kazna pravosnažno smanjena na 10 godina.
Udruženja logoraša i organizacije koje prate suđenja za ratne zločine redovno obilježavaju godišnjicu otvaranja logora i upozoravaju na nedovoljno procesuiranje odgovornih, kao i na izostanak adekvatnog memorijalnog obilježavanja mjesta zatočenja.
Reference
Kategorija:Koncentracijski logori za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini Kategorija:Bijeljina Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini Kategorija:Osnivanja u 1992. Kategorija:Ukidanja u 1996.