Onkotski pritisak, ili koloidno-osmotski pritisak, vrsta je osmotskog pritiska induciranog proteinima plazme, posebno albuminom,Moman, Rajat N.; Gupta, Nishant; Varacallo, Matthew A. (2025), "Physiology, Albumin", StatPearls Publishing, pristupljeno 29. 12. 2025. u plazmi krvnog suda (ili bilo kojoj drugoj tjelesnoj tečnosti poput krvi i limfe) koji uzrokuje povlačenje tečnosti nazad u kapilare.

Ima učinak suprotstavljanja i hidrostatičkom krvnom pritisku (koji gura vodu i male molekule iz krvi u intersticijske prostore na arterijskom kraju kapilara) i intersticijskom koloidno-osmotskom pritisku. Ovi faktori koji međusobno djeluju određuju raspodjelu ekstracelularne vode između krvne plazme i ekstravaskularnog prostora.

Onkotski pritisak snažno utiče na fiziološku funkciju cirkulatornog sistema. Sumnja se da ima veliki uticaj na pritisak preko glomerularnog filtera. Međutim, ovaj koncept oštro je kritikovan i pažnja je preusmjerena na uticaj intravaskularnog sloja glikokaliksa kao glavnog igrača.

Etimologija Riječ onkotski po definiciji znači "koji se odnosi na oticanje", što ukazuje na uticaj onkotske neravnoteže na oticanje tkiva. Sama riječ onco znači da se nešto odnosi na masu ili tumore.

Opis Kroz cijelo tijelo, rastvoreni spojevi imaju osmotski pritisak. Budući da veliki plazma proteini ne mogu lako prolaziti kroz zidove kapilara, njihov efekat na osmotski pritisak unutar kapilara donekle uravnotežuje tendenciju tečnosti da izlazi iz kapilara. Drugim riječima, onkotski pritisak ima tendenciju da povlači tečnost nazad u kapilare. U stanjima kada su plazma proteini smanjeni, npr. kada se gube urinom (proteinurija), dolazi do smanjenja onkotskog pritiska i povećane filtracije kroz kapilare, što rezultira nakupljanjem viška tečnosti u tkivima (edem).

Velika većina onkotskog pritiska u kapilarima nastaje zbog prisustva velike količine albumina, proteina koji gradi otprilike 80% ukupnog onkotskog pritiska kojeg krvna plazma vrši na intersticijsku tečnost. Ukupni onkotski pritisak prosječnog kapilara iznosi oko 28 mmHg, pri čemu albumin doprinosi otprilike 22 mmHg ovog pritiska, iako predstavlja samo 50% svih proteina u krvnoj plazmi pri koncentraciji od 35-50 g/L.Guyton, Arthur C.; Hall, John E. (John Edward) (2006). Textbook of medical physiology. Library Genesis. Philadelphia : Elsevier Saunders. ISBN 978-0-7216-0240-0. Budući da krvni proteini ne mogu izaći kroz endotel kapilara, onkotski pritisak u kapilarnim mrežama ima tendenciju da povlači vodu u krvne sudove. Potrebno je razumjeti onkotski pritisak kao ravnotežu; zato što krvni proteini smanjuju unutrašnju propusnost, manje plazme može napustiti krvni sud.

Onkotski pritisak se označava simbolom Π ili π u Starlingovoj jednačini i drugim kontekstima. Starlingova jednačina posebno opisuje filtraciju u jedinicama volumena (Jv) tako što povezuje onkotski pritisak (πp) sa hidrostatskim pritiskom kapilara (Pc), hidrostatskim pritiskom intersticijske tečnosti (Pi) i onkotskim pritiskom intersticijske tečnosti (πi), kao i sa nekoliko opisnih koeficijenata, kako je prikazano ispod:

Na arterijskom kraju kapilara, krvni pritisak počinje oko 35 mmHg i smanjuje se na približno 15 mmHg na venskom kraju, dok onkotski pritisak ostaje stabilan na 25–28 mmHg. Unutar kapilara, reapsorpcija zbog ove razlike venskog pritiska procjenjuje se na oko 90% filtrirane tečnosti, dok preostalih 10% vraća limfni sistem kako bi se održao stabilan volumen krvi.

Fiziološki uticaj U tkivima, fiziološki poremećaji mogu nastati uslijed smanjenog onkotskog pritiska, koji se može odrediti krvnim testovima za koncentraciju proteina.

Smanjeni koloidni osmotski pritiak, najčešće viđe kod hipoalbuminemije, može uzrokovati edem i smanjenje krvnog volumena jer se tečnost ne reapsorbuje nazad u krvotok. Koloidni pritisak u tim slučajevima može biti izguljen zbog različitih faktora, ali prvenstveno zbog smanjene proizvodnje koloida ili povećanog gubitka koloida kroz glomerularnu filtraciju. Ovaj nizad pritisk često korelira sa lošim ishodima operacija.

U kliničkom okruženju koriste se dvije vrste tečnosti za intravenske infuzije: kristaloidi i koloidi. Kristaloidi su vodeni rastvori mineralnih soli ili drugih vodotopivih molekula. Koloidi sadrže veće netopive molekule, poput želatina. Postoji određena rasprava o prednostima i nedostacima korištenja bioloških naspram sintetičkih koloidnih rastvora.Wong, Christine; Koenig, Amie (March 2017). "The Colloid Controversy: Are Colloids Bad and What Are the Options?". The Veterinary Clinics of North America. Small Animal Practice. 47 (2): 411–421. doi:10.1016/j.cvsm.2016.09.008. ISSN 1878-1306. PMID 27914756. Vrijednosti onkotskog pritiska iznose otprilike 290 mOsm po kilogramu vode, što se neznatno razlikuje od osmotskog pritiska krvi koji približno iznosi 300 mOsm/L. Ovi koloidni rastvori tipično se koriste za nadoknadu niske koncentracije koloida, kao kod hipoalbuminemije, ali se također pretpostavlja da pomažu kod povreda koje obično povećavaju gubitak tečnosti, kao npr. kod opekotina.Cartotto, Robert; Greenhalgh, David (October 2016). "Colloids in Acute Burn Resuscitation". Critical Care Clinics. 32 (4): 507–523. doi:10.1016/j.ccc.2016.06.002. ISSN 1557-8232. PMID 27600123.

Reference