Squalius svallize je vrsta slatkovodne zrakoperke iz porodice Leuciscidae i roda Squalius. U Bosni i Hercegovini poznata je pod narodnim nazivima strugač i sval, dok se u izvorima navodi i naziv svalić; na engleskom jeziku poznata je kao Neretva chub. Vrsta je endemska za sliv rijeke Neretve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Taksonomija
Vrstu su Johann Jakob Heckel i Rudolf Kner opisali 1858. U starijoj literaturi bila je svrstavana u rod Leuciscus pod nazivom Leuciscus svallize, a korišten je i naziv Leuciscus svallize svallize. Savremena taksonomija prihvata naziv Squalius svallize Heckel & Kner, 1858.
Taksonomska pripadnost vrste ranije je bila predmet promjena, što je bilo karakteristično za brojne vrste roda Squalius na području jadranskog sliva. Molekularno-filogenetička istraživanja potvrdila su S. svallize kao jednu od zasebnih evolucijskih linija roda Squalius u jadranskom slivu. Istraživanja zasnovana na mitohondrijskim i nuklearnim genima pokazala su visoku genetičku različitost među vrstama roda Squalius na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Nazivi
Najnoviji pregled slatkovodne ihtiofaune Bosne i Hercegovine iz 2026. navodi "strugač" i "sval" kao narodne nazive vrste. U bazi GBIF za bosanski jezik naveden je naziv "svalić", dok je za hrvatski jezik također naveden naziv "svalić". U stručnoj literaturi koja se bavi populacijom ove vrste u Bosni i Hercegovini koristi se i naziv "strugač", uključujući izraz "endemski strugač". Zbog toga je naziv "strugač" najprikladniji kao osnovni naziv na bosanskom jeziku, dok se "sval" i "svalić" mogu navesti kao alternativni narodni nazivi.
Rasprostranjenost
Squalius svallize je endemska vrsta jadranskog sliva čije je prirodno rasprostranjenje ograničeno na područje sliva Neretve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Najnoviji pregled ihtiofaune Bosne i Hercegovine iz 2026. posebno navodi da je vrsta endemska za sliv Neretve u obje države. Podaci iz FishBase navode njeno prisustvo u slivovima Neretve, Trebišnjice i Ljute u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
U Bosni i Hercegovini vrsta je zabilježena u Neretvi i njenim pritokama, kao i u pojedinim vodama povezanima s neretvanskim slivom. Istraživanja su obuhvatila područje Neretve, močvarno područje Hutovog blata i pritoke neretvanskog sliva. U istraživanju ishrane i rasta vrste uzorci su prikupljani na području Bregave, Krupe i jezera Deran u Hutovom blatu.
Stanište
Vrsta nastanjuje slatkovodne ekosisteme, uključujući vodotoke s bržim tokom i jezera u krškim područjima. Zabilježena je i u podzemnim vodama, što je povezano s karakteristikama krškog hidrološkog sistema njenog areala. Odrasle jedinke mogu naseljavati i nizinska vodena tijela sa sporijim tokom. Vrsta je bentopelagična, a zabilježena je u umjerenom klimatskom području.
Izgled i morfologija
Tijelo vrste Squalius svallize je vretenastog oblika. Od srodnih vrsta roda Squalius na području zapadnog Balkana i jadranskog sliva može se razlikovati na osnovu kombinacije karakteristika ljuski, peraja, glave i usta. Bočna linija ima između 44 i 51 ljuske. Slobodni rub svake ljuske na bočnoj strani tijela ima niz crnih pigmenata koji oblikuju pravilnu mrežastu šaru. Na prednjoj polovini izložene površine ljuski nema izražene široke tamne mrlje. Leđna peraja obično ima 8–9½ razgranatih žbica, dok podrepna peraja ima 9–10½, najčešće 10½ razgranatih žbica. Promjer oka iznosi približno 19–23% dužine glave. Glava je relativno niska i konusnog oblika, a njuška snažna i izrazito zaobljena. Donja vilica je kratka i kraća od dubine škržnog poklopca, dok su usta smještena subterminalno Najveća zabilježena dužina iznosi 27,7 cm ukupne dužine tijela.
Ishrana i rast
Squalius svallize hrani se prvenstveno vodenim beskralješnjacima. Istraživanje provedeno na području Neretve u Bosni i Hercegovini obuhvatilo je 60 jedinki, pri čemu je najstarija analizirana jedinka imala sedam godina. Tokom zime u ishrani su dominirale larve tulara (Trichoptera) i dvokrilaca (Diptera), dok su larve dvokrilaca bile najzastupljenije i tokom proljeća i ljeta. U jesen su među najzastupljenijim sastojcima ishrane bile larve tulara i puževi (Gastropoda). Biljni materijal također je pronađen u sadržaju probavnog trakta, ali nije predstavljao dominantnu komponentu ishrane. Analiza rasta pokazala je pozitivan alometrijski odnos dužine i mase, s vrijednošću eksponenta b od 3,47.
Genetička istraživanja
Genetička istraživanja roda Squalius u jadranskom slivu pokazala su da S. svallize pripada grupi evolucijski nezavisnih vrsta koja uključuje i S. illyricus, S. microlepis, S. tenellus i S. zrmanjae. Analiza mitohondrijskog gena za citohrom b i dva nuklearna gena pokazala je izraženu genetičku diferencijaciju između istraživanih vrsta. Rezultati ukazuju da su se različite vrste roda Squalius u jadranskom slivu razvijale pod utjecajem alopatričke specijacije i dugotrajne geografske izolacije.
Zaštita
Prema Crvenom popisu Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), Squalius svallize ima status gotovo ugrožena (NT – Near Threatened). Procjena je izvršena 9. januara 2024, a u verziji Crvenog popisa 2024-2 vrsta je zadržana u kategoriji NT.
U Bosni i Hercegovini vrsta je u najnovijem nacionalnom pregledu navedena kao ranjiva (VU) za područje Federacije Bosne i Hercegovine, dok je za Republiku Srpsku označena kao zaštićena vrsta. U istom pregledu S. svallize je navedena u Prilogu II Direktive o staništima Evropske unije i u Prilogu III Bernske konvencije.
Glavne prijetnje vrsti povezane su s degradacijom staništa, zagađenjem voda i drugim promjenama riječnih ekosistema. U literaturi se među faktorima koji mogu negativno utjecati na populacije navode i brane, predacija i krivolov. Autori navode da je degradacija okoliša jedan od važnih razloga smanjenja populacija ove endemske vrste. Ograničeno područje rasprostranjenosti dodatno povećava osjetljivost vrste.
Također pogledajte Bregava Glavatica Mehkousna pastrmka Neretva
Reference
Kategorija:Ribe Kategorija:Fauna Bosne i Hercegovine Kategorija:Bosanskohercegovački endemi