mini|Obrnuti ružičasti trokut, okružen zelenim krugom koji simbolizira univerzalno prihvatanje, označava savezništvo s borbom za LGBTQ+ prava i prostore oslobođene od homofobije. Ovaj simbol je prvi put predstavljen na radionicama protiv homofobije koje su organizovali Gay & Lesbian Urban Explorers godine 1989.
Termin siguran prostor (engleski: safe space) odnosi se na mjesta "predviđena da budu oslobođena od predrasuda, sukoba, kritika ili potencijalno prijetećih radnji, ideja i razgovora", prema rječniku Merriam-Webster. Izraz potiče iz LGBTQ+ kulture, ali se u međuvremenu proširio i obuhvata bilo koje mjesto gdje se marginalizirana manjina (npr. na osnovu roda, rase, vjere ili etničke pripadnosti) može okupiti kako bi komunicirala o zajedničkim iskustvima. Sigurni prostori se najčešće nalaze na univerzitetskim kampusima u zapadnom svijetu, ali i na radnim mjestima, kao što je slučaj u kompaniji Nokia.The Safe Space Program Alcatel-Lucent, bez datuma, pristupljeno 11. 11. 2017.
Termini siguran prostor (ili sigurniji prostor) i pozitivan prostor također mogu označavati da nastavnik, obrazovna institucija ili studentsko tijelo ne toleriraju nasilje, uznemiravanje ili govor mržnje, čime stvaraju sigurno mjesto za marginalizirane osobe.
Po državama
Australija Islamsko vijeće Viktorije (ICV), koje navodi da predstavlja 200.000 muslimana u državi Viktorija, izjavilo je da je muslimanska zajednica pretrpjela probleme s mentalnim zdravljem zbog sumnji kojima je izložena. ICV je predložio da se islamskim grupama u zajednici daju sredstva za stvaranje "sigurnih prostora" u kojima bi se o "zapaljivim" pitanjima moglo raspravljati bez osuđivanja. Vlada je odbila taj prijedlog i pokrenula reviziju vladinog finansiranja ICV-a.
Kanada Kampanja Positive Space razvijena je na Univerzitetu u Torontu godine 1995. Inicijative za pozitivne prostore postale su rasprostranjene u visokoškolskim ustanovama širom Kanade, uključujući Univerzitet Zapadnog Ontarija, Univerzitet McGill, Univerzitet u Torontu, Koledž Algonquin, Univerzitet Britanske Kolumbije i Univerzitet Queen's. Vlada Kanade također ima inicijativu za pozitivne prostore koja je pokrenuta godine 2009. s ciljem podrške LGBTQIA+ imigrantima, izbjeglicama i pridošlicama.
Godine 2021. ministar pravde David Lametti pokušao je zakonski regulisati internet kao siguran prostor uvođenjem Prijedloga zakona C-36, kojim bi se uklonili sadržaji mržnje na internetu i izrekle kazne onima koji ih šire, navodeći da je internet postao novi javni trg i "da bi taj javni trg trebao biti siguran prostor".
Godine 2023. Nova demokratska stranka Ontarija predložila je zakonski provođene sigurne prostore u Ontariju, Prijedlogom zakona 94 (Zakon o sigurnosnim zonama za 2SLGBTQI+ zajednicu). Zakonom bi "uvredljive primjedbe" postale prekršaj podložan novčanoj kazni do 25.000 dolara, ako se naprave u krugu od 100 metara od LGBTQ+ događaja koji odredi državni tužilac.
Filipini Filipinska komisija za žene osigurala je usvajanje Zakona o sigurnim prostorima (Safe Spaces Act), koji štiti građane od uznemiravanja na javnim mjestima.
Ujedinjeno Kraljevstvo Početkom godine 2015. sve češće usvajanje sigurnih prostora na univerzitetima u Ujedinjenom Kraljevstvu izazvalo je kontroverze zbog optužbi da su korišteni za gušenje slobode govora i različitih političkih stavova.
U septembru 2016. tadašnja premijerka Theresa May kritikovala je univerzitete zbog provođenja politike "sigurnog prostora" usred zabrinutosti da autocenzura ograničava slobodu govora na kampusima. Premijerka je rekla da je "prilično izvanredno" da univerziteti zabranjuju raspravu o određenim temama koje bi mogle izazvati uvredu, te upozorila da gušenje slobode govora može imati negativan utjecaj na ekonomski i socijalni napredak Britanije.
Sjedinjene Američke Države U Sjedinjenim Američkim Državama, ovaj koncept nastao je u pokretu za oslobođenje gejeva i ženskom pokretu, gdje "podrazumijeva određenu slobodu za govor i djelovanje, formiranje kolektivne snage i generiranje strategija za otpor... sredstvo, a ne cilj, i ne samo fizički prostor već i prostor stvoren okupljanjem žena u potrazi za zajednicom." Prvi sigurni prostori bili su gej barovi i grupe za podizanje svijesti.
Godine 1989. organizacija Gay & Lesbian Urban Explorers (GLUE) razvila je program sigurnih prostora. Tokom svojih događaja, uključujući treninge o raznolikosti i radionice protiv homofobije, organizatori su dijelili magnete s obrnutim ružičastim trokutom – simbolom organizacije ACT UP – okruženim zelenim krugom kako bi se "simboliziralo univerzalno prihvatanje", te su tražili "od saveznika da izlože magnete kako bi pokazali podršku gej pravima i označili svoje radne prostore slobodnim od homofobije".
Organizacija Advocates for Youth na svojoj web-stranici navodi da je siguran prostor "Mjesto gdje se svako može opustiti i u potpunosti izraziti, bez straha da će se osjećati neugodno, nepoželjno ili izazvano zbog biološkog spola, rase ili etničke pripadnosti, seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili izražavanja, kulturnog porijekla, starosti ili fizičke i mentalne sposobnosti; mjesto gdje pravila čuvaju samopoštovanje, dostojanstvo i osjećaje svake osobe i snažno ohrabruju svakoga da poštuje druge." Međutim, neki kulturu sigurnih prostora smatraju kršenjem Prvog amandmana na Ustav SAD-a i mehanizmom povlačenja od mišljenja suprotnih vlastitim.
Općenito, "kultura sigurnih prostora" obuhvata pojedince ili institucije koje podržavaju siguran prostor za LGBT+ učenike i zaposlenike. Takve organizacije mogu nuditi ili zahtijevati obuku osoblja o raznolikosti, uključiti status sigurnog prostora u izjavu o misiji, objaviti izjavu o vrijednostima u uredu, online ili na štampanim materijalima, te, ako su dio koalicije, ohrabriti koaliciju da uvrsti taj status u svoju misiju i vrijednosti.
Kritike Protivnici sigurnih prostora tvrde da ta ideja guši slobodu govora ili briše granicu između zaštite od fizičke štete i nanošenja uvrede.Trigger Warning: Safe Spaces Are Dangerous (debata) Zagovornici sigurnih prostora, s druge strane, tvrde da su osobe izložene govoru mržnje direktno pogođene njime.
U eseju iz septembra 2015. objavljenom u časopisu The Atlantic, "The Coddling of the American Mind", Jonathan Haidt i Greg Lukianoff upozoravaju na uspon univerzitetskih kampusa kao sigurnih prostora i tvrde da vrednovanje "emocionalne sigurnosti" kao svetog cilja zanemaruje praktične i moralne kompromise, pogoršava političku polarizaciju te može usporiti emocionalni i intelektualni razvoj studenata. Novinarka Judith Shulevitz je u tekstu za The New York Times iste godine napravila razliku između sastanaka na kojima učesnici pristaju osigurati siguran prostor i pokušaja da se cijeli studentski domovi ili studentske novine proglase sigurnim prostorima. Prema Shulevitzinoj, potonje je logična posljedica prvog: "Kada određene prostore označite sigurnim, implicira se da su ostali nesigurni. Iz toga slijedi da bi i oni trebali biti sigurniji." Kao primjer navela je siguran prostor na Univerzitetu Brown, kada je libertarijanka Wendy McElroy – poznata po kritikama pojma "kultura silovanja" – bila pozvana da održi govor: "Siguran prostor... bio je namijenjen osobama koje bi komentari mogli 'uznemiriti' ili 'aktivirati', kako bi se mogle oporaviti. Prostorija je bila opremljena kolačićima, bojankama, mjehurićima, plastelinom, umirujućom muzikom, jastucima, ćebadima, dudama i videom raspoloženih psića, kao i studentima i osobljem obučenim za suočavanje s traumom." Iste godine novinar Conor Friedersdorf kritikovao je korištenje sigurnih prostora na otvorenom za blokiranje medijskog izvještavanja o studentskim protestima, navodeći da takvo korištenje preokreće izvorna načela sigurnih prostora: "Ovo ponašanje je vrsta manipulacije sigurnošću: zastrašivanjem ili pokretanjem fizičke agresije krše se nečija prava, a zatim se ponaša kao da ta osoba čini vas nesigurnim." Tadašnji predsjednik Barack Obama također je kritikovao sigurne prostore kao promotere intelektualne nezainteresovanosti:
Godine 2016. britanski glumac i pisac Stephen Fry kritikovao je sigurne prostore i upozorenja na okidače kao infantilizaciju studenata i moguću eroziju slobode govora. Frank Furedi iz Los Angeles Times-a i Candace Russell iz HuffPost-a slično su ustvrdili da sigurni prostori doprinose eho komorama istomišljenika, izolujući one unutar tih komora od ideja koje izazivaju ili su suprotne njihovim. Filozofkinja Christina Hoff SommersArnold, Tyler (14. 10. 2016). "Sigurni prostori su 'recept za fanatizam', tvrdi Hoff Sommers" . Campus Reform. i sociologinja Tressie McMillan CottomDeRuy, Emily. "Tanka linija između sigurnog prostora i segregacije". The Atlantic, 17. 8. 2016. također su se pridružile kritikama ovog koncepta.
Godine 2016. Univerzitet u Chicagu poslao je pismo dobrodošlice novim studentima, potvrđujući posvećenost raznolikosti, učtivosti i poštovanju, te ih obavijestio da fakultet ne podržava upozorenja na okidače, ne otkazuje kontroverzne govornike i ne "odobrava stvaranje intelektualnih 'sigurnih prostora' u kojima se pojedinci mogu povući od misli i ideja suprotnih vlastitim".
Uprkos kritikama, neki akademici branili su praksu sigurnih prostora. Chris Waugh, doktorand na Univerzitetu u Manchesteru, oslanjajući se na rad Jürgena Habermasa i Nancy Fraser, tvrdi da mediji dosljedno pogrešno predstavljaju sigurne prostore. Waugh opisuje sukob između perspektive koja se fokusira na prilagođavanje jednoj javnoj sferi – s naglaskom na otpornost, eliminaciju ranjivosti i samopouzdanje kao jedini odgovor na štetu – i perspektive koja teži stvaranju više međusobno povezanih društvenih sfera, gdje sigurni prostori služe studentima kao forum za razvijanje strategija i jezika kojim se aktivno odupiru šteti u ostatku društva.
Sigurni prostori u obrazovanju kritikuju se i zbog toga što studente mogu učiniti nesposobnim da iznesu vlastite ideje. Boostrom je godine 1998. tvrdio da se kritički dijalog o socijalnoj pravdi ne može poticati "pretvaranjem učionice u 'siguran prostor', mjesto na kojem nastavnici isključuju sukob... Moramo biti hrabri jer ćemo usput biti 'ranjivi i izloženi'; susresti ćemo se sa slikama koje su 'otuđujuće i šokantne'. Bit ćemo jako nesigurni." Razvijajući Boostromove ideje, godine 2013. Brian Arao i Kristi Clemens uveli su termin "hrabri prostor" (brave space) kao zamjenu za sigurne prostore u učenju o raznolikosti i socijalnoj pravdi. Prema njima, hrabri prostori odlikuju se sljedećim karakteristikama: "kontroverza uz učtivost", "preuzimanje odgovornosti za namjere i utjecaje", "izazov po slobodnom izboru", "poštovanje" i "bez napada". Nacionalno udruženje administratora studentskog osoblja (NASPA) predložilo je da se termin "hrabri prostor" usvoji kao zamjena za sigurne prostore na kampusima. Michael Wilson, direktor Magic City Acceptance Academy – čarter škole u predgrađu Birminghama u Alabami – nazvao je svoju školu hrabrim prostorom.
U popularnoj kulturi "Safespace" je naziv predloženog superjunaka iz Marvel Comicsa, koji pomaže ekipi New Warriors zajedno sa srodnim likom "Snowflakeom"; oboje su nebinarni. Snowflake posjeduje sposobnosti zasnovane na ledu slične onima Icemana iz grupe X-Men, dok Safespace može generisati reaktivna, odbrambena polja sile koja štite samo druge osobe, a ne njega samog. Dio publike kritikovao je ovo kao podrugljivu referencu na slengov. upotrebu termina, a strip nikada nije objavljen – što je dijelom moglo biti i zbog toga što je zakazani datum objavljivanja, 15. april 2020., pao u period COVID-19 zatvaranja u SAD-u.
Animirana serija South Park posvetila je jednu epizodu ismijavanju ideje sigurnih prostora.